Bilo je rano jutro, 1992. godina, temperatura ispod nule, Zagreb je okovala hladnoća. Petero ljudi sjelo je u kombi promrzli od jutarnjeg mraza koji se uvlačio u kosti i krenulo u mrak. Jedino svjetlo koje su vidjeli bilo je ono pred farovima njihova vozila. Grad je zbog uzbuna bio u tami. Uglavnom su šutjeli, tek bi tu i tamo progovorili poneku riječ. Nije im bilo do priče dok su se po izlasku iz Zagreba sporednim cestama, često i makadamom vozili ususret ratnoj bojišnici. Cilj im je bio prva linija fronta. Nije im bilo svejedno, rat je, a oni odlaze u njegovo žarište. Znali su da dojave s terena o jačini ratnih operacija nisu puno značile, stanje se mijenjalo iz minute u minutu. Ali zacrtani cilj nadvladao je strah. Vojska restauratora uputila se na bojišnicu u borbu za...