Europska komisija je nakon niza peripetija napokon dala zeleno svjetlo novom hrvatskom Ovršnom zakonu. Time su javni ovršitelji, kad je o Hrvatskoj riječ, poslani u povijest i prije nego što su zaživjeli. U zadnjim danima lipnja u Ministarstvo pravosuđa stiglo je kratko pismo potpredsjednice Europske komisije zadužene za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo Viviane Reding.
U njemu Reding obavještava ministra Orsata Miljenića da nema primjedbi na prijedlog novog Ovršnog zakona jer je prihvatila argumente hrvatskog Ministarstva pravosuđa u kojima se obrazlaže da postojeći sustav ovrha uz određene inovacije i poboljšanja može funkcionirati jeftinije i efikasnije bez javnih ovršitelja.
Povlačenje prigovora
Reding u spomenutom pismu ističe da je hrvatska Vlada dužna osigurati redovno statističko praćenje učinkovitosti ovršnog sustava za koji se zalaže, odnosno praćenje broja podnesenih zahtjeva za ovrhe, kao sudskih tako i izvansudskih, te praćenje njihove realizacije.
Nakon povlačenja prigovora iz Bruxellesa Vlada je na ovotjednoj sjednici prihvatila i u saborsku proceduru uputila Zakon o ovrhama i prateće zakone. U Ministarstvu pravosuđa očekuju da bi novi Ovršni zakon prvo saborsko čitanje trebao proći do kraja aktualne sjednice, drugo već na prvoj rujanskoj sjednici te stupiti na snagu polovicom listopada.
Na leđa građana
Jedan od prvih poteza Milanovićeve Vlade bila je odgoda primjene Ovršnog zakona donesenog potkraj 2010. koja je trebala početi 1. siječnja ove godine. Naime, od početka ove godine trebalo je s radom početi 68 javnih ovršitelja koje predviđa Ovršni zakon iz 2010. Međutim, aktualni ministar pravosuđa Orsat Miljenić javne ovršitelje smatra suvišnom karikom u procesu provedbe ovrha, točnije dodatnim troškom koji će se svaliti na leđa građana nad kojima se provodi ovrha.
Prikupljajući argumente kojima su EK i domaćoj javnosti ilustrirali njihovu suvišnost, u Ministarstvu pravosuđa su izračunali da bi zbog angažmana javnih ovršitelja u 150.000 ovrha, koliko ih godišnje ima samo na sudu, uz primjenu najnižih javnoovršiteljskih tarifa od oko 250 kuna za samo dvije ovršne radnje, trošak ovrha porastao za ukupno 75 milijuna kuna, bez PDV-a. Dakle, godišnju zaradu od 75 milijuna kuna, koliko bi ona minimalno iznosila, dijelilo bi 68 javnih ovršitelja.
Ogromna zarada
To znači da bi uski krug ljudi dijelio ogromnu zaradu koju bi im osigurao Ovršni zakon izglasan u vrijeme HDZ-ove vladavine. Ima li se na umu ogromna i sigurna zarada koju im je nesuđeni Ovršni zakon iz 2010. jamčio, ne čudi žestina kojom se 68 imenovanih javnih ovršitelja suprotstavljalo ukidanju tog zakona koji u potpunosti nikada nije zaživio. Europska komisija isprva se uporno protivila ukidanju Ovršnog zakona iz 2010., ali ne zato što je on dio europske pravne stečevine, već zato što je donesen u pristupnom procesu, pa je EK očekivao da Hrvatska dosljedno poštuje ono što je ispregovarala.
Središnje tijelo
- Potpuno smo svjesni da ozbiljna država mora poštovati ono što je ispregovarala. Zato je trebalo određeno vrijeme da Europskoj komisiji kroz konkretne brojčane pokazatelje i na primjerima argumentiramo da i bez javnih ovršitelja možemo imati učinkovit i pritom jeftiniji sustav naplate ovrha, te da je Fina kao središnje tijelo njegove provedbe to u stanju učiniti - rekao nam je jučer nakon sjednice Vlade ministar pravosuđa Orsat Miljenić, očito zadovoljan što je novi Zakon o ovrhama napokon poslan u saborsku proceduru.
- Država dosad nije bila osobito uspješna u naplati ovrha, ali smatram da se ne smijemo voditi logikom prema kojoj treba privatizirati sve ono gdje država nije učinkovita. Zadaća države je da stvori okvir za učinkovit sustav, a ne da sve što loše funkcionira privatizira - konstatira Miljenić.