Na svega osam kilometara od Petrinje nalazi se Žažina. Selo je to za kojeg se misli da je vikendaško naselje, ali u njemu zapravo svakodnevno živi tridesetak ljudi. Oni su u četvrtak poslijepodne ostali potpuno odsječeni od svijeta. Jedini mogući način prijevoza od kuće do kuće bio je čamcem.
Dočekuje nas Ivica Ribić, jedan od stanovnika. Kaže, moguće je da se ponovi scenarij iz 2014., ako ne i gore.
Cesta je neprohodna, ali on nas dočekuje kupskim čamcem s motorom Honda od šest konjskih snaga. Ukrcavamo se i svjedočimo nevjerojatnim prizorima.
Snaga Kupe je nevjerojatna, borimo se protiv struja, katkad i držimo za poplavljene voćke. Više od trideset kuća potpuno je poplavljeno. U nekima od njih i dalje su ljudi. Najmanje dvanaest obitelji. Obilaze ih samo lokalni vatrogasci koji donose kruh i pitku vodu.
Od vreća nema pomoći, neke čak i plutaju po Petrinjskoj ulici, glavnoj prometnici kroz naselje, koja vodi prema također potopljenoj Maloj Gorici. Ulazimo u dvorište obitelji Ribić. Nekada je tu bila lijepa terasa, sada više podsjeća na bazen. Ivičina supruga Ružica blijeda je od straha, ali poziva da uđemo.
- Ivice, treba dignuti namještaj - govori suprugu.
- Strašno se bojim vode! Ja vam nikad nisam naučila plivati. Unučica od jedanaest godina rekla mi je da to nije teško, da će me naučiti, ali mene je strah. Gledajte kako ovo raste, pa mi smo uskoro potpuno pod vodom - kaže. Strahuje od vrhunca kupskog vala koji se očekuje noćas. Ivica ju umiruje. Preživjeli su 2014., kaže, valjda neće biti gore.
U kući Jerka Šimičevića, na kraju sela, situacija je katastrofalna. Puši cigaretu za cigaretom i gleda kako voda prodire u kuću. Postavio je pumpe koje mu je poslala Hrvatska gorska služba spašavanja. Voda u kuću ulazi brže nego što to pumpe mogu podnijeti.
- Ne odlazim odavde, branimo svoje - odlučan je.
Apokaliptični prizori iz Žažine možda su tek početak, jer u trenutku pisanja ovog teksta voda raste i raste. Struje još ima, pitke vode odavno ne, a poželite li na toalet - ništa jednostavnije, kao da ste na brodu, izravno u Kupu, jer se voda diže i iz septičkih jama, zahodskih školjki, sudopera...
Reporteri Jutarnjeg provest će noć sa stanovnicima ovog naselja. Imamo jaja, kruha, našlo se i nešto vrganja, a domaćin je pripremio i malo domaćeg vina. Spavanja nema. Voda prodire, svakog sata, svake minute. Pogledi stanovnika Žažine malo su usmjereni prema Kupi, a malo prema mobitelima gdje prate uspon vodnog vala. Branit će se sve do kraja, kažu.
Što ćemo raditi čitave noći osim strahovati od razorne bujice? Netko je predložio belu...
