"Prošli tjedan sam saznao (na Sveučilištu, op.a) za moguća zapošljavanja u nenastavnim službama koje sam Vam opisao i za koje smatram da bih bio neodgovoran čelnik da u ovim uvjetima ne prihvatim mogućnosti dodatnih snaga i to za mjesta za koja znam da postoji potreba. To je bilo u drugoj polovini prošlog tjedna pa isto nisam imao previše vremena za informiranje. Nismo dugo imali prilike za nove djelatnike te je ovo prilika koja se ne smije propustiti. Razlika je u strateškom razmišljanju koja netko može uvažavati i o iznenadnim mogućnostima realnog riješenja kada se može reagirati odmah i upotrebiti odmah.
Ovo govorim temeljem iskustva rada na izvršnim rukovodećim funkcijama i mogućnostima koje nudi javni sektor. Ništa se ne dobiva ako se ne izlobira moment i ako se ne pokaže da smo se spremni nositi sa svakom situacijom. Što se tiče sistematizacije kao cjelokupnog dokumenta bit će provedena kroz sve odsjeke. No ponavljam još jednom tko garantira da ćemo željena mjesta i dobiti. Možda neki smatraju da ne trebamo komunicirati s trenutnom upravom Sveučilišta, jer nekom nisu simpatični, no kao dekan moj je zadatak, pozicionirati moju ustanovu kao organiziranu, jaku i s jasnim ciljem pred bilo kojom upravom sveučilišta, a ne baviti se politikanstvom..."
To su originalni, sa svim pravopisnim greškama, dijelovi apela koje je u studenom dekan Akademije likovnih umjetnosti Tomislav Buntak slao članovima Akademskog vijeća ALU-a i lobirao da otvore dotad nepostojeće radno mjesto za nenastavno osoblje - savjetnice za odnose s javnošću na kojemu će potom brzinski zaposliti Emili Emu Sedlar, kćer redatelja Jakova Sedlara, savjetnika za kulturu rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa. Za mjesto koje nije postojalo i za koje dio profesora, članova Akademskog vijeća (AV) nije siguran da im uopće treba, dekan je morao pokrenuti promjenu Pravilnika o ustroju radnih mjesta i sistematizaciji poslova.
Optužbe za nepotizam
Zapošljavanje Sedlarove kćeri izazvalo je optužbe za nepotizam u javnosti, ali i ogorčilo brojne članova AV-a koji smatraju da je ovim potezom nanesena javna sramota ALU. Neki od njih osjećaju se izigranima; tvrde da nisu imali pojma da dekan priprema teren za zapošljavanje kćeri Borasova savjetnika niti su česte dolaske Jakova Sedlara na ALU povezivali s novom akvizicijom.
U srijedu su od dekana zatražili dodatna pojašnjenja. U razgovoru s nekolicinom profesora koji su molili za anonimnost detaljno smo rekonstruirali sjednicu AV-a uoči promjene Pravilnika. Ona otkriva skepsu članova AV-a prema zapošljavanju savjetnice za odnose s javnošću, ali i kako je dekan gorljivo tražio njihovu suglasnost - tvrdeći otprilike da im je to novo radno mjesto dar koji im je pao ne baš s neba nego sa Sveučilišta.
Kad je dekan Buntak 23. studenog elektronički sazvao 4. sjednicu AV-a i stavio na dnevni red izmjene Pravilnika, nije naišao na unisonu podršku. Dapače. Neki od njih su prigovorili da su informacije o zapošljavanju PR-a oskudne te predložili da se za poslove PR-a zaduži nekog iz izdavaštva, izlagaštva ili postojećih službi ili vanjskih suradnika.
Drugi su, pak, tražili hitan sastanak dekanskog kolegija, ali dekan se na taj poziv oglušio. Molili su da ih se upozna s novim "iznenadnim mogućnostima koje su se otvorile" i svim dogovorima koji su postignuti sa Sveučilištem. "Da li je osoba za PR, u punom radnom vremenu, stvarna potreba naše institucije? I dalje sam mišljenja da to radno mjesto nije prioritet", izražavali su profesori negodovanje. Jedan je član upozorio kako je već godinama na snazi zabrana zapošljavanja. Podržao je ideju da bi za Akademiju bilo dobro da ima PR-a, ali da im je prioritet netko u organiziranju znanstvenih i umjetničkih istraživačkih projekata.
Šira sistematizacija
Dekan Buntak uvjeravao je članove AV-a kako je ta ideja došla od Sveučilišta i da im je savjetnik za odnose s javnošću nasušna potreba te im obećao skoru širu sistematizaciju, ali da za to ne treba odgađati "ovu jednu iznenadnu mogućnost koja se otvorila", "izrazito rijetku priliku za pojačanje"... Nisu mu se sviđali prijedlozi AV-a: "Ako govorimo o prepoznavanju novih digitalnih generacija, shvaćate nužnost tog koraka. Ne može se očekivati da će to raditi netko nadodano na teret svog posla, a ako želimo nove upise moramo komunicirati na način kako nove generacije razumiju informiranje..."
Ideju da bi se PR-om mogao baviti netko iz sektora izdavašta odbacio je kao zastarjelu. PR, govorio im je dekan, ne može raditi osoba usput. Na primjedbe da im PR nije prioritet dekan je naveo lošu vidljivost Akademije: "Čini se da postoji mišljenje da je to lako raditi i da se događa samo od sebe. Izrazito smo šuplji na tom području... Postoje prioriteti na strani Sveučilišta u javnoj vidljivosti i naši prioriteti. Ovaj prijedlog je kombinacija to dvoje."
Zanimalo nas je tko je na Sveučilištu ALU dao tu priliku za novim radnim mjestom.
Uz tvrdnju da na "pitanju razvoja medija i vidljivosti rade zadnje dvije godine" dekan nam je jučer precizirao da je dogovor konkretizirao s Mladenom Janjaninom, prorektorom za umjetničko područje i Ivanom Čuković-Bagić, prorektoricom za studente, studije i upravljanje kvalitetom.