U tjedniku koji se rado bavi jezikom, nadasve tuđim, kolumnist, uistinu vrstan pripovjedač, iskusan klasični filolog, raskrinkava identitetske političke markiranosti u jeziku, posljednji put i u fonetici. Na primjeru njemačkoga - iako ih je lako naći u hrvatskome, kako u leksici ("u tijeku", "Europa" i slične s jedne strane, "odmoriti" bez povratnog "se" ili "lagati nekoga" a ne nekome, i slične, s druge strane, "festival [demokracije]" umjesto "svetkovina" s neke treće itd.), tako i u fonetici (počev od raznih fleksija "jata", k vragu onaj tko je izbacio grafem "rogato e": ě).
U konkretnim primjerima kolumnista iritiraju one "markacije" kojima se - ponekad baš karikaturalno - nastoji razoriti prethodna obilježja termina koji izražavaju patrijarhalni monopol vlasti...