HEBRANG U BRIEFINGU

‘Kad sam imao limfom mogao sam preko reda na pregled, ali nije mi dala savjest. Tko je najbolji HDZ-ov šef? Nitko‘

Gost Briefinga bio je dugogodišnji član HDZ-a, bivši ministar zdravstva i obrane, prof. dr. sc. Andrija Hebrang

Andrija Hebrang

 Jutarnji list

„Imao sam sreću i nešto znanja da sam si dijagnozu limfoma postavio vrlo rano. Osjetio sam što se događa i otišao na preglede i već za dva dana dobio terapiju. Od simptoma sam imao samo subfebrilne temperature i malo sam osjećao malaksalost. Sad je bolest u potpunoj remisiji“, otkriva u Briefingu dugogodišnji član HDZ-a, bivši ministar zdravstva i obrane, prof. dr. sc. Andrija Hebrang i priznaje da kao pacijent nije zadovoljan hrvatskim zdravstvom. Dok je kao liječnik od jutra do mraka primao pacijente, nije, kaže, imao pojma koliko ih je vani ostalo i nije ni došlo na listu.

„Sada sam vidio da su liste čekanja jako dugačke i svoje pretrage sam obavljao privatno. Poznajem mnogo kolega i mogao sam ići preko reda, ali mi savjest to ne dozvoljava. Ja si mogu priuštiti privatne pretrage, ali mnogi ne mogu. Da nisam mogao, sigurno sada ne bih bio u ovako dobrom stanju. Sustav koji ne može zadovoljiti sve potrebe, nije dobar, a glavni je razlog što od svih EU zemalja najmanje izdvajamo za zdravstvo po glavi stanovnika, od 800 do 1000 eura, dok je u drugim zemljama 2000 do 10.000 eura. Nešto se mora pod hitno mijenjati u zakonu o zdravstvenom osiguranju“, ističe Hebrang koji smatra da je ljudima svakodnevno trebalo objašnjavati što je vakcina i što ako se ne cijepe, da svima bude jasno da je covid ozbiljna bolest dok sada, dodaje, i neki njegovi kolege govore da nema korone.

„Apsolutno bih svima savjetovao da se cijepe. Ja sam se dvaput cijepio, ali sam imao peh i prebolio koronu. Cjepivo nije stopostotna zaštita, ali zahvaljujući cijepljenju sam imao vrlo blage simptome“, ističe Hebrang koji se slaže da testove za dobivanje covid potvrda ljudima treba naplaćivati jer za to više nema novca u proračunu.

Kada se sjeti jeseni 1991. prvo mu padne na pamet kako je Hrvatska u tom strahovito teškom vremenu ostala potpuno sama, ostavljena od svijeta i to treba biti poučak za budućnost.

„Bilo je dugo jasno da Vukovar obraniti ne možemo i da je čudo da se tri mjeseca brani. Na srpskoj strani je bio 80.000 boraca, a na našoj 2000. U oružju su bili 40 puta jači. Mi smo u Vukovaru imali 24 tenka, a oni oko 600. Sve je bilo jasno kada su propala naša dva pokušaja prodora preko Marinaca i Bogdanovaca. Točka na "i" je bila kada je Hans-Dietrich Genscher nazvao predsjednika Tuđmana koji me je pozvao da sudjelujem u razgovoru. Genscher je kazao kako njemačke i europske obavještajne zajednice tvrde kako nemamo nikakve šanse te da, ako i uspijemo preko Marinaca doći do Vukovara, nećemo ni 24 sata zadržati taj koridor, a izgubit ćemo 2 do 3 tisuće ljudi. Kada su probijene naše linije obrane, Tuđman mi je dao zapovijed da riješim neutralizaciju vukovarske bolnice koja je bila utočište za stradale. Bio nam je cilj zaštititi bolnicu po ženevskim konvencijama i spriječiti ubijanje ranjenika. Odmah sam stupio u pregovore s generalom Andrijom Rašetom iz JNA i sklopili smo sporazum da međunarodni Crveni križ uđe u bolnicu i neutralizira je što znači da niti jedno vojno lice ne smije ući unutra. Potpisali smo sporazum 18. studenoga, oni su 19. upali u bolnicu, a 20. napravili masakr. Na temelju tog sporazuma Crveni križ 19. studenoga piše protokol o neutralizaciji bolnice u kojem se navodi da je sporazum potpisan 19. studenoga. Dali su 24 sata vremena da se čini ratni zločin“, govori Hebrang.

O prepucavanjima između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića kaže da je to najstrašnije što smo mogli doživjeti.

„Za svađu je potrebno dvoje. S jedne strane je vrlo agresivni predsjednik države, ali znali smo da je takav jer je četiri godine bio premijer. No, narod ga je demokratski izabrao. Premijer i ministar obrane su grdno pogriješili što predsjednika nisu ignorirali. Ispumpao bi se. Čim tako agresivnom čovjeku krenete odgovarati, provocirate ga i on ide sve dalje i dalje“, kaže Hebrang koji smatra da će ta prepucavanja utjecati na vojnu spremnost HV-a.

„Po zakonu ministar može umiroviti vojnog časnika ako se za to steknu zakonski uvjeti. Druga je stvar bih li ja to napravio. Ja bih nazvao predsjednika i pitao ga što o tome misli. Milanović pravno nije u pravu, ali ljudski je. I s najvećim protivnikom moraš sjesti i razgovarati“, naglašava Hebrang koji se slaže da je veliki problem Marija Banožića što prije dolaska na čelo MORH-a nije imao nikakvo iskustva s vojskom.

„Ako ne poznajete srž vojske, ne možete biti ministar obrane. Ja sam je poznavao jer sam je stvarao pa sam došao u sukob s Tuđmanom upravo zbog odnosa prema nadređenom. Meni je kao ministru bilo zabranjeno da diram u financije RH Alana kojem sam po položaju bio predsjednik nadzornog odbora. Rekao sam Tuđmanu - ili ćemo to mijenjati ili odlazim. I nažalost smo se razišli. Dio onih zbog kojih sam otišao su završili na višegodišnjim robijama kad se vidjelo što se događa“, zaključuje Hebrang.

Na pitanje tko je nakon Tuđmana bio najbolji predsjednik HDZ-a - Sanader, Kosor, Karamarko ili Plenković - nam je kazao - imate li neko lakše pitanje? Misli da nitko nije bio dobar.

„Znam iz svih sudskih procesa da Sanaderu nigdje ništa nije dokazano. Osuđen je za Inu, a nema 5 ili 10 milijuna eura. I Fimi Media je sve rekla kazala. Čvrstih dokaza nisam vidio. Sad ću biti jako iskren. Presuda HDZ-u za korupciju je najveći kiks pravne države. U to sam vrijeme bio potpredsjednik HDZ-a i kao takav odgovoran za financiranje. Mi smo dignuli ruke za te račune. Kada me je istraga pitala zašto, rekao sam im zato što je sva naša godišnja izvješća potvrdila Državna revizija. Kako Državna revizija nije otkrila malverzacije? Čim sam to rekao, izbrisali su me s liste svjedoka“, otkriva Hebrang.

Pogledajte emisiju Briefing:

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2021 18:00