Moja prijateljica bivša sportašica trči svaki dan. Izađe iz kuće u šest, čak i ako smo večer prije negdje zaružile, a zna se desiti, stavi slušalice u uši i trči. Stvar je u tome što moja prijateljica, bivša profesionalna sportašica, živi u centru grada, točno na lokaciji nekadašnjeg Adventa, koji je Zagrebu nekoliko godina za redom donio famoznu nagradu “najbolji božićni sajam u Europi”, ili tako nekako. Trčala je i tada, kaže, kroz odbačene ostatke svinjskih rebaraca i kupusa iz sarme (tko normalan naručuje sarmu ako ne voli kupus, ostat će vječno neodgovoreno pitanje, ali, pazite se tih ljudi, loše kapiraju sadržaj), trčala je kroz nerazvrstano smeće koje su horde posjetitelja ostavljali, kao i, navodno, gomile para koje su ulazile ravno u...