U ovo revolucionarno vrijeme, teže mi je nego ikada prihvatiti šutnju. Ne, ovo nije jedan od “zašto su šutjele” tekstova, ne daj Bože, ovo je tekst o dubokom razumijevanju razloga zašto su šutjele i zašto šute, i jačoj od tisuću crnih rupa u svemiru mržnji prema svim razlozima zašto (šutimo).
Ti razlozi jesu internalizirani, oni su osobni, ali njihovo ishodište nije. Svijet je sagrađen tako, društvo to potiče. Lajavice nas nerviraju. Žene koje cvile isto. Djevojke koje se bune, one koje ne žele ili ne mogu “stisnuti zube”. Dečki koji zaplaču ili jasno kažu da im je nešto teško, zovu se, logičnim slijedom, pogrdno - pičkice, poput nas, ucviljenih dramatičarki koje stalno nešto smeta - namigivanje, ulazak u osobni prostor, aluzije, poneki ne tako slučajan dodir, silovanj...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....