Kada je grad pao, on je bio dječak. U džep je stavio autić, a onda su ga odveli. Na Ovčaru...

U vlažnom skloništu ispod jednog vukovarskog stambenog bloka, u utrobi grada koji su gore na površini masakrirali kvart po kvart, Sandra Kačić slavila je 18. studenoga svoj 18. rođendan. Slavlje, doduše, nije riječ kojom bi vanjski promatrač opisao ono što se događalo tamo, ali, ipak, neki su elementi bili tu - jedna je gospođa, starija od Sandre, s njom dijelila datum rođenja i odnekud je uspjela nabaviti bombonijeru kojom su razveselili nepca i zavarali gladne želuce.

Prijatelji i suborci Sandrinog oca Petra donijeli su djevojci koja je tog dana postala punoljetna teglu pekmeza, bilo je to jedino što su uspjeli pronaći. Miris domaćeg pekmeza od šljiva nakratko je potisnuo miris straha koji je dominirao prostorom. Ispod njega, potisnuta, kotrljala se tuga. Tuga nije bila e...