U načelu je dobro svakome priznati ime kako ga je majka zvala, a autoru kako se sam potpisivao. Ipak, u našoj praksi znali smo "pohrvatiti" imena svetaca (koji hrvatski nisu znali beknuti, ali smo se ljutili kad bi Lepold Mandić bivao Lepoldo di Castelnuovo), a naravno i imena vladara.
Po udžbenicima u socijalističkoj Jugoslaviji učili smo da je Ljudevit XIV bio "Kralj Sunce", Britanijom je do 1952 kraljevao Đuro VI i tako dalje. Od toga se odustalo više spontano nego sustavno, onako kako se jačala komunikacija u "globalnom selu". U posljednjem izdanju Opće enciklopedije tadašnji španjolski kralj je naveden kao Ivan Karlo, ali svi smo pišući priznali da je Juan Carlos. Belgijskog kralja Baudouina nitko nije "pohrvatio", jer je trebalo malo dublje kopati pa znati da je to im...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....