Kad je prije dvije godine Jelena Veljača sasvim slučajno, svojom Facebook-reakcijom na tragediju na Pagu, pokrenula inicijativu #spasi me, nitko nije očekivao da će se na stranici inicijative u tako kratkom vremenu javiti tako velik broj žena žrtava nasilja, a još su više iznenadile njihove priče.
Naime, nakon što je otac na Pagu u ranu zoru pobacao četvero usnule djece u dobi od tri do osam godina s balkona obiteljske kuće na beton te su djeca jedva preživjela, Veljača je objavila emotivni status na koji je stigao niz reakcija, a koji je prerastao u inicijativu. Stranica je zasuta ispovijestima žena koje su dobile platformu na kojoj su mogle otvoreno reći sve što ih tišti.
No, osim velikog broja priča, voditeljice inicijative iznenadio je udio žena, konkretnije majki, koje se javljaju zbog iskustva tijekom razvoda i ogorčene su ponašanjem sustava, prije svega onog socijalne skrbi te - radom Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
Manipulativne majke
Prvi su se put na toj platformi mogla javno pročitati svjedočanstva majki koje tvrde da tim Poliklinike, pod palicom Gordane Buljan Flander, tijekom vještačenja zbog potrebe brakorazvodnih postupaka, pogoduje očevima, a majke nesrazmjerno često karakterizira manipulativnim majkama koje ružno govore i djeluju protiv bivšeg partnera i otuđuju djecu od oca. Mnoge su od njih tada prvi put čule sporni izraz "otuđenje djeteta" koje se, tvrdile su, iznimno rijetko veže uz očeve.
Javljale su se i žene čiji su bivši partneri, očevi njihove djece, bili i osuđivani nasilnici, a koje su tvrdile da im tim Poliklinika uzima za zlo što s njima ne održavaju čvršće veze i potiču djecu na druženje. Centri za socijalnu skrb, tvrdile su iste žene, u potpunosti preuzima takav obrazac ponašanja: aktivistica Sanja Sarnavka ovih je dana iznijela i slučaj žene koju je bivši muž pokušao ubiti pred djecom, spasilo ju je dvoje prolaznika, a Centar za socijalnu skrb naložio joj je da mu piše u zatvor i da ga izvještava kako su djeca.
Kako neslužbeno doznajemo, Gordana Buljan Flander tada je prvi put intervenirala i zatražila od inicijative da administratorice uklone sporne objave, ne zaboravivši ih upozoriti da bi u suprotnom mogle biti sudski gonjene.
Administratorice inicijative bile su šokirane takvom intervencijom, no objave - koje su pisale žene pod imenom i prezimenom, sa svojih stvarnih Facebook profila - nikad nisu uklonjene.
Nema dokaza
Takve su se optužbe ispod glasa unutar sustava mogle čuti i ranije, koordinatorice nevladinih udruga neslužbeno su među sobom dijelile iskustva i uviđale da im sve veći broj žena dolazi s istim pritužbama, odvjetnice obiteljskog prava koje su zastupale žene govorile su - samo da nam vještačenje ne bude u Poliklinici za zaštitu djece, a budući da se Poliklinika isprofilirala kao najrelevantnija u tom području, većina je sudaca i zagrebačkih centara vještačenje tražila ili predlagala baš u Poliklinici.
No, nitko to nije mogao dokazati: odvjetnica čija stranka gubi ne zvuči vjerodostojno kad tvrdi da je vještačenje tima Poliklinike nevjerodostojno. Serija tekstova na H-Alteru zapravo je bila nastavak onoga što je započelo preko #spasime.