Postoji prokleto dobar razlog zašto se suđenja silovateljima zatvaraju za javnost. Zbog žrtava. Zbog loše znatiželje, neželjene i neizbježne stigme, otvorenog i skrivenog ruganja, zato što ljudi vole vidjeti i saznati za tuđu nesreću, ne zato što su puni razumijevanja, sućuti i pažnje za druge, nego zato što se bolesno naslađuju, ogovaraju, upiru prstom, doslovce i preneseno.
"Nisam htjela da svi znaju, nisam htjela da o meni govore", bila je jedna od rečenica u jednom razgovoru. Ne zatvaraju se suđenja samo zbog zaštite žrtava od dodatnog traumatiziranja tijekom dokazivanja, nego i zbog javnosti koja će se upustiti u procjenu žrtvine traume. Je li izazvala, možda je i zaslužila? Zato je zatvaranje suđenja, naizgled, svima jasno i razumljivo. Iako mnogi žele saznati što je...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....