DOSSIER

KAKO JE ZAUSTAVLJENA KURIKULARNA REFORMA Šest mjeseci nakon velikih prosvjeda koji su na ulice diljem Hrvatske izvele desetke tisuće građana

1. lipnja na trgovima u mnogim hrvatskim gradovima okupilo se nekoliko desetaka tisuća građana tražeći da se provede hitna implementacija kurikularne reforme. Istraživanja javnog mnijenja pokazivala su da gotovo 80% građana podržava reformu. Ipak...
 Sandra Šimunović / CROPIX

Europska komisija je prije desetak dana kurikularnu reformu nazvala pozitivnom promjenom u hrvatskom obrazovanju. U svom izvještaju za 2016., Komisija ocjenjuje da su način osmišljavanja i vođenja reforme bili vrlo produktivni zbog bottom-up pristupa, jer su u njezinoj izradi sudjelovali prvenstveno baza, učitelji i nastavnici iz škola.

No, od prosvjeda podrške kurikularnoj reformi sredinom 2016. do danas, planirana reforma školstva upada u sve maglovitiju zonu. Politička previranja, dva procesa parlamentarnih izbora, tri obrazovna ministra i probuđena akademska živahnost kritiziranja predloženih reformskih materijala, uz zazivanje povratka procesa na početak kroz pisanje novih kurikuluma, dali su definitivno svoj obol procesu nastavka kurikularne reforme.

Njezin je cilj bio približiti školu stvarnome životu, pružiti učenicima znanja korisna za budući rad, a odbaciti gomilu nekorisnih informacija. Prelazak iz tradicionalnog sustava u moderni oblik obrazovanja trebao se zbivati postupno, čitavo desetljeće kako je zamišljeno Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije, no zbog niza turbulentnih okolnosti dijelom odigranih mimo radara javnosti, umjesto postupnog prelaska u eksperimentalnu fazu primjene u ovoj školskoj godini nastao je zastoj s neizvjesnim ishodom.

Rezultat svega jest da danas nema jasnog odgovora na pitanja ulaze li predloženi reformski dokumenti u škole, ako da kada i u kojemu obliku; postoji li zakonska osnova za njihovo uvođenje; iz kojih izvora i s kolikim iznosom će reforma biti financirana, i valjda presudno - imaju li zbornice elana za promjene nakon fijaska politike s dosad u javnosti najbolje prihvaćenom reformom.

Bez podrške

Prosvjed 1. lipnja koji je na trgove izvukao iznenađujuće velik broj ljudi - pogotovo uzme li se u obzir da je riječ o temi vezanoj uz budućnost, pa još i obrazovanja, zbio se dan nakon susreta Borisa Jokića s predsjednicom države Kolindom Grabar Kitarović i Predragom Šustarom. Dogovor s Pantovčaka, koji je Jokiću vidljivo dao nadu da ima šansu odmaknuti politiku od reforme, bio je da će se dijalog ovim putem nastaviti. Međutim, bio je to njegov jedini sastanak s predsjednicom.

- Nemam dojam da postoji podrška i povjerenje u nas kao skupinu – izjavljivao je narednih dana Jokić, nudeći pomoć u radu onima koji ga naslijede. Nasljednika nije dobio niti šest mjeseci nakon “ostavke” koju mu je 17. lipnja potpisao na samom kraju svog mandata tehnički ministar znanosti Predrag Šustar (HDZ).

Otprilike mjesec dana nakon razrješenja ERS-a, imenovanog za vrijeme SDP-ove Vlade, Šustar iznenada imenuje svoje povjerenstvo sa zadatkom analiziranja dosadašnjih koraka učinjenih s reformom i prijedlog nastavka. Na čelu povjerenstva Šustar postavlja docenta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu Matka Glunčića i rektoricu Sveučilišta u Zadru Dijanu Vican. S obzirom na to da je jedan od članova povjerenstva i Mario Jareb, povjesničar blizak Zlatku Hasanbegoviću, mediji su taj Šustarov potez među ostalim popratili naslovom: “Reforma po Grozdovoj mjeri”.

Šustar si je ovim potezom u dijelu javnosti koja podržava koncept reforme kakvu je zamislila Jokićeva ekipa (prema istraživanju agencije IPSOS iz veljače, 77 posto građana podržal je reformu), priskrbio titulu ministra devastatora. Jedan je dnevni list tih dana na naslovnicu stavio jednu riječ: “Štetočine”.

Civilne udruge okupljene u inicijativu Hrvatska može bolje svoje ogorčenje Šustarovim potezom pretočile su u rečenicu: “Ovakvim potezima dugoročno se devastira obrazovni sustav i uništava ogroman potencijal koji je ova reforma imala tamo gdje je to bilo najvažnije - na terenu, među učiteljima, roditeljima i učenicima”.

Politički revanš

Predrag Šustar je danas o temi reforme iznimno razgovorljiv, za razliku od ministarskih dana kada je poruke slao uglavnom kroz fraze (poput one “prosvjed je za mene fešta “) ili kada je dva tjedna prešućivao odgovor na zahtjev Jokićeve skupine za razrješenje. Priznaje li da je po nalogu HDZ-a zabio čavao u lijes reforme, kako su njegove poteze figurativno nazvali nezadovoljnici?

- Ako ćemo se baš prepucavati, što mislim da ničemu i nikomu neće doprinijeti, SDP je zabio čavao u lijes reformi kurikuluma odbacivanjem HNOS-a i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, čime je iz političkih razloga zaustavio daljnju provedbu novih kurikuluma. Trud tadašnjih stotina ljudi bio je također velik i dugo je trajao, a politika ga je odbacila. Da se tada prihvatila politika kontinuiteta, mi bismo već danas živjeli u novoj obrazovnoj paradigmi - odgovara Šustar. 

Bilo to točno ili ne, logikom stvari ispada da je riječ o političkom revanšizmu, no bivši ministar odbacuje tu tezu, tvrdeći da nije donio političku odluku i odbacio reformu.

- Iznimno sam koncilijantno išao prema svima. S Jokićem sam surađivao u nekim stvarima jako dobro, odlučio sam se za politiku kontinuiteta, a onda je ta suradnja naprasno prekinuta. Danas ne želim ni pomisliti da je to netko namjerno osmislio kako bi politički radikalizirao stvari - kaže Šustar.

Jokić o tomu drukčije razmišlja:

- U reformi smo pokušali nastaviti rad brojnih stručnjaka i inicijativa koje su u prethodnih 25 godina pokušale mijenjati sustav. Uvijek se isti akteri javljaju kao prepreka, a to su kratkovidna politika te dio akademske zajednice koja jednostavno ne želi promjenu.

Jokić je nakon ljeta između redaka prozvao krivca za propast reforme u ultradesnoj političkoj skupini (Markić-Ilčić), kasniji razvoj događaja dokazao je da su politički marginalci bili male bebe u podizanju kočnice za ulazak reforme u škole.

- Pravi kritičari reforme su pojedinci iz HAZU koji su se osjećali uvrijeđenima što reformu obrazovanja rade neki učitelji i nastavnici, a ne oni, pri čemu su se akademici, što svjesno što nesvjesno, spojili s konzervativnom ekipom oko Ladislava Ilčića i Željke Markić, kojima ideološki ne odgovara reforma. Zajedničkim snagama izborili su se protiv Jokića, Budaka i kurikularne reforme, mada je ona baš i bila pokušaj da se pomire različiti svjetonazori. Jokić je tu pokušao napraviti distancu, no nije mu uspjelo - komentira tadašnja zbivanja politolog Berto Šalaj.

Pjenušavi idealizam

Unatoč pozitivnoj društvenoj atmosferi oko reforme koju je Šustar uoči razlaza s Jokićem nazivao “reformom pjenušava idealizma”, u sobama državnih institucija mjesecima prije valjao se glas sumnje u ispravnost procesa reforme. Dok je savjetnicima prethodnog ministra Vedrana Mornara u SDP-ovoj Vladi bio dan neslužbeni nalog da kurikularnu reformu stave na prvo mjesto prioriteta daljnjeg djelovanja (Mornar ju je poprilično požurivao), savjetnici kojima je bio okružen HDZ-ov Šustar imali su drugu misiju: okupiti “višu razinu struke” koja će “znanstveno” dokazati da je Jokićeva (kako ju zovu) reforma “šuplja materija umotana u šareni celofan”. Svi kasniji događaji iza kulisa vezani uz reformu zapravo su išli prema jednome cilju, osporavanju učinjenog. Jer, objašnjavalo se, učinjeno nije ništa drugo no niz grešaka u koracima, pri čemu predloženi dokumenti nisu dovoljno dobri da bi ušli u škole. Kritičare je pritom neizmjerno iritiralo razvijanje kulta ličnosti oko reforme. Jedan od ciljeva je dakle uzeti reformu iz Jokić-Budakovih ruku i predati je državnoj instituciji (Ministarstvo).

Jer, znalo se pojašnjavati, reforma nije Jokićev projekt, već nacionalni.

- Moji suradnici i ja uvijek smo bježali od mogućnosti da se od nas naprave ikone. U svakom javnom nastupu isticali smo broj ljudi koji je radio na reformi. Ni ja, niti članovi ERS-a, nismo sudjelovali u organizaciji prosvjeda za reformu, niti smo na njemu bili - tvrdi Jokić.

S kritikama, ali i verbalnim napadima na članove stručnih skupina krenulo se još kad su kurikularni dokumenti slovili kao nedovršene, radne verzije, a poseban šlagvort kritičarima bio je predloženi okvirni popis lektirnih djela. Jedna si je članica stručne radne skupine iz Jokićeve grupe tada dala truda i pobrojala epitete koji su javno davali anonimni kritičari reformista. Samo u ožujku pronašla je 24 izraza. Kretali su se od “jugonostalgičari, probisvjeti, idioti, kreteni, drkađ...”, do “komunisti, ljevičarska falanga, antihrvati, bezidejni...”.

Upitni izbor

- Mukotrpno smo radili na tim dokumentima i nije lako nečiji jednogodišnji rad baciti u smeće a da ga nitko ne pogleda. Riječ je o stotinama stranicama, to su radne verzije, nelektorirane, ali pokazuju bogatstvo rada kolega i ukazuju na svu literaturu koju smo proučili i ugradili u novi kurikulum: nove metode, nove pristupe, drugačije sadržaje i zaista je ovaj kurikulum konceptualno drugačiji od postojećih planova i programa - branila je u prvom jačem naletu napada na reformu prve friške dokumente Lidija Kralj, učiteljica matematike i informatike iz Velikog Bukovca i članica radne skupine za izradu kurikuluma informatike i dokumenta kojim se određuje osnovna škola.

Kasniji događaji vezani su uz Šustarovo povjerenstvo kojim dominiraju docent Matko Glunčić i rektorica Dijana Vican. Njihovo povjerenstvo početkom studenoga novome je ministru Pavi Barišiću predalo analizu provedenih koraka koji kurikularnu reformu, ali i Strategiju na kojoj počiva, preispituju i kroz pravnu i financijsku osnovu, podvlačeći upitnim izbor, ali i postojanje bivšega ERS-a za čiji rad je, smatraju, Ministarstvo obrazovanja davalo prevelike resurse.

Učitelji i nastavnici iz redova reformista, kao i sveučilišni profesori koji su sudjelovali u izradi kurikuluma, analizu su primili kao težak udarca na njihov rad, dok ju je Neven Budak ((na čelu posebnog povjerenstva za Strategiju obrazovanja) okarakterizirao “netočnom, neistinitom i kontradiktornom u pojedinim elementima”. Skupina oko Jokića razmišlja o pravnoj zaštiti. Zanimljivo je da se u analizi koja je objavljena u studenom niti jednom riječju ne spominju odluke i djelovanje ministarstva u razdoblju kada je ministar bio Šustar.

Važan sudionik priče od samoga početka je akademik Vladimir Paar (74). Pod njegovim je vodstvom organizirana prethodna reforma HNOS, koja nikad u potpunosti nije zaživjela u školama. Dalo bi se reći da je sadašnji najglasniji protivnik nove kurikularne reforme. Paar i Jokić su se suočili oko vruće teme u TV emisiji još početkom godine, točnije na na dan kada je u Saboru najavljeno da će se reforma prekinuti. U toj emisiji Paar je izjavio da se on prijavio na rad na reformi, ali je iz nepoznatih razloga odbijen. To nije bilo točno, pa je i sam Šustar demantirao Paara. Uz to, radna skupina koja je radila kurikulum iz predmeta biologija poslala je prošloga tjedna otvoreno pismo ministru Barišiću po čijem sadržaju ispada da su Paar i akademik Ivica Kostović plagirali dijelove dokumenta koje su slali na stručnu i javnu raspravu. Oba akademika to, naravno, negiraju.

Jokić je od tada više puta ponavljao da je djelovanje akademika Paara tijekom cijelog procesa bilo nečasno i neetično.

- Bilo je tu svega. Laži, podmetanja, lažnog predstavljanja do plagiranja. Mene je osobno sram što moram reći da sam iz te i takve akademske zajednice - kaže danas Jokić.

Lunapark

Paar se kroz u veljači osnovano Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU agilno uključuje u prikupljanje kritičkih recenzija na kurikularne dokumente. Skupio ih je zavidan broj, tvrdi, više od stotinu.

Sam je zaključio: “Sadašnji prijedlog CKR-a ne može poslužiti kao temelj za kurikularnu reformu, već ga najprije treba bitno revidirati, promijeniti i mnoge dijelove iznova pisati”. Za to navodi razloge poput: dokumenti su puni pogrešaka, krivih koncepcija, nejasnih formulacija s dubinskim nerazumijevanjem nastavnih sadržaja i metoda. Paar piše i da su ovakvi dokumenti neprikladni za nastavu temeljnih znanja, da nisu u skladu sa znanstvenim činjenicama, ali i da “više pažnje treba dati nacionalnom identitetu i humanističkim i duhovnim vrijednostima”.

Na sličnom su tragu i druge dostupne recenzije koje je prikupljao akademik. Tri su ključne osnove na koje se oslanjaju kritičari. Prva je pogrešna metodologija izrade kurikularnih dokumenata, druga neprovedivost u praksi i treća zanemarivanje odgojne uloge u školi.

U pozadini njihovih kritika, leže i dublja nezadovoljstva. Ona su vezana uz neuključivanje akademika u rad na reformi, davanje veće autonomije učiteljima i nastavnicima za rad u nastavi reformirane škole i treće, za njih preopasno poigravanje slobodama izbora učenika. Sve to vidljivo je u rečenicama recenzenata.

Filologinja Dubravka Brezak Stamać (HDZ) tako smatra da predloženi kurikulum “uvelike podilazi učeniku i njegovim očekivanjima, učeničkom osobnom doživljaju”, dok Igor Čatić (80) još plastičnije propituje - “želimo li zaista školu pretvoriti u lunapark” pa nudi odgovor kako “škola nije ni lunapark ni plesna dvorana”. Ona je po emeritusu Čatiću “jednako teški rad kao i kasnije tijekom života”, zbog čega zaključuje da “kurikularna reforma ne obećava ništa dobro hrvatskome narodu”.

Za povjesničarku Jasnu Turkalj s druge strane, očita je intencija da se “od učenika stvaraju znanstvenici, a nastava povijesti pretvori u znanstveni rad”. Profesorica Gordana Varošanec Škarić s Odsjeka za fonetiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta nastavlja i kaže da je “problem u tome što se u školu ne ide da bude lagano, ‘cool’, nego da se kroz stjecanje znanja i vještina postane bolji čovjek i da se sadržaji različitih predmeta ne prepliću toliko”. Škarić potom piše i o sljedećoj smetnji:

“Mišljenja sam da je veći nedostatak u nastanku ovoga uputnika (kurikuluma, op.a.) to što su u njegovom nastajanju sudjelovali samo stručnjaci koji su se javili na javni natječaj, a nisu se posebnim pozivom pozvali poznati sveučilišni nastavnici, stručnjaci koji imaju i javnu prepoznatljivost. Pa zar se očekivalo da će oni pregledavati pozive na natječaje?”

Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti smatra da akademska zajednica zbog svoje taštine nije otvorena srca ušla u proces recenziranja kurikularnih dokumenata.

- Da je to učinila i rekla - u redu, uključit ćemo se da bi dokumenti bili bolji, to bi bilo pozitivno, no neki od njih išli su na podcjenjivanje - komentira Šalaj.

Nova škola

Povjesničar književnosti Prosperov Novak (65) u recenziji koje skuplja Paar među ostalim je napisao da je Jokić “posve neugledan i posve nepripremljen za posao koji su mu povjerili” te da “on i Neven Budak u ruci ustvari drže tempiranu bombu koju im je ondje stavio prije trideset godina guru svih školskih reformi, inače učeni sociolog Stipe Šuvar”.

Uz takve retoričke oblike i očito potpuno drukčije zamišljenu paradigmu nove škole, je li uopće moguć dogovor i suglasje oko nastavka rada na reformi? Kakav je konkretno daljnji plan s reformom?

Sudeći po izjavama iz Ministarstva obrazovanja, u kojemu izričito naglašavaju da je “budućnost kurikularne reforme neupitna” te da im je namjera “uvažiti i pomiriti različite pristupe kako bi proces reforme imao dugoročnu stabilnost i neovisnost od političkih elita”, jasno je da im ne pada na pamet brzati s reformom koja kasni već par desetljeća.

U upitu adresiranom na ministra znanosti Pavu Barišića zatražili smo odgovor na ključno pitanje - kakva je budućnost kurikularne reforme. Odgovor potpisuje Ministarstvo i za početak navodi: “Reforma obrazovanja počela je mnogo ranije i ne može se svesti isključivo na izradu kurikularnih dokumenata. Reforma mora imati kontinuitet i nije dobro da bude politički i ideološki obojena”.

Vezano uz planove, navode da su “rokovi od dvije do tri godine za izradu kurikulskih dokumenata predložili autori Strategije kao realne rokove za kvalitetnu i uspješnu izradu i implementaciju kurikula. Obrazovanje je prevažna stvar da bi se stvari lomile preko koljena. Ne smije se djelovati pod pritiskom interesnih skupina i medija nego u interesu učenika - pojedinca i društva u cjelini”.

Nužno je, stoga - pišu dalje, “istražiti i analizirati sve činjenice i donijeti zaključke, imajući u vidu dva cilja: 1. nastavak reforme s realnim rokovima provedbe, 2. ispraviti uočene pogreške i na njima učiti na način da ih u budućnosti više ne ponavljamo”, stoji u odgovoru Ministarstva, u kojemu potvrđuju da im je u planu osnivanje nove Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu.

- Ideja je i bila da se ide u doradu kurikuluma, no mislim da se ništa od toga neće dogoditi već će kritike biti iskorištene da se dopusti da reforma polako odumre, ugasi se sama od sebe - kaže Berto Šalaj, čija je prognoza da premijer Plenković, kao i ministar Barišić, ne žele otvaranje svjetonazorskih ratova, pri čemu ne mogu pustiti da prođe reforma koju su osmislile osobe koju je imenovala lijeva Milanovićeve Vlade. Šalajeva je prognozira prilično crna, očekuje da će cijela priča ostati kratkoročno onakva kakva je i sada. Točnije, ovakve škole kakve imamo danas, imat ćemo još sigurno neko vrijeme, kaže. Pritom obrazovni sustav po Šalaju jest kreiran za umjerenu desnicu: imamo vjeronauk, nemamo građanski odgoj.

- Naravno, nitko neće otvoreno i jasno reći, kao što je to prošla Vlada načinila s tipfelerom - odustajemo od reforme. Ovoj Vladi se to neće dogoditi i riječ odustajemo sigurno nećete čuti od Plenkovića ili Barišića - zaključuje Šalaj.

Nemali dio kritičara koje je okupio Paar zaziva odbacivanje predložena 54 kurikularna dokumenata (ili barem dio njih), na koje je i nakon ekstremno duge javne rasprave (e-savjetovanje) pristigao minoran broj kritika, pri čemu brojem poslanih zamjerki prednjače ponovo akademik Paar (koji zapravo na e-savjetovanje šalje tuđe komentare, nepoznato zašto), udruga U ime obitelji te Petar Marija Radelj, teolog, arhivist, prevoditelj i urednik knjiga; autor povećeg broja tekstova na temu kurikularne reforme koje objavljuje na portalu katoličkih teologa Vjera i djela. Famoznost Radeljova pristupa jest u sljedećem: pobrojao je u gotovo svakom kurikularnom dokumentu koliko je puta upotrijebljena imenica kurikulum te je pod svaki dokument dao isti komentar (razlikovanje je u brojci): “U Prijedlogu se 13 puta spominje imenica kurikulum koja ne pripada hrvatskomu standardnomu jeziku. Predlažem da se zamijeni domaćom istovrijednicom uputnik”. Inače, riječ je o trećoj verziji naziva - kurikulum (ERS), kurikul (Paar), uputnik (Radelj), što jasno implicira da se niti oko osnove osnova, a to je naziv onoga oko čega se sukobljavaju, dosad nije postignut konsenzus.

Akademska elita

Na slabašan broj kritika u e-savjetovanju (matematika i engleski jezik, primjerice, primili su po jedan komentar), nakon duljeg vremena ovog se tjedna oglasila bivša Ekspertna skupina za kurikularnu reformu.

- Smatramo da se reforma treba nastaviti na način na koji je osmišljena i vođena te da ona pruža dobru osnovu za pozitivnije perspektive sustava odgoja i obrazovanja, ali i Republike Hrvatske u cjelini - ocjenjuju Boris Jokić, Suzana Hitrec, Zrinka Ristić Dedić, Ružica Vuk, Branislava Baranović, Ružica Vuk i Tomislav Reškovac.

Drukčije, naravno, promišlja aktualna akademska elita, koja je jučer pozvala na predstavljanje sveučilišne publikacije “Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi” u rektoratu Sveučilišta 23. studenoga. “Rat” dijela akademske zajednice protiv predložene kurikularne verzije u sadašnjem formatu očito se nastavlja. Pritom, tvrde Paarovi suradnici, nitko od njih nije protiv reforme, ali...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. listopad 2020 13:02