Sljedeći put kad odvedete dijete u školu, pogledajte tu silno zaigranu i veselu djecu: je li među njima genijalac koji će biti naš novi Nikola Tesla? Prepoznati potencijal nije jednostavno, kao što danas nije jednostavno pronaći područje u kojem će se genijalac dokazati. Na kraju, znamo li što ćemo učiniti s njim?
Na koji način ćemo se posvetiti ne onima koji su loši (neka samo prođe razred, reče razrednica) već onima koji najviše obećavaju i koji se mogu razviti. Kako ćemo od njih napraviti ingeniozne pojedince koje ćemo gledati kao čudake ali im se potajno diviti jer stvaraju rješenja za nama nerješive probleme?
Tu i tamo pojavi se netko čije ime zapamti malo više ljudi nego što se može skupiti na prosječnoj nogometnoj utakmici. Na primjer, ime Mate Rimca danas je vrlo prepoznato u poslovnim krugovima ali i sve više pronalazi svoje mjesto u društvu: još moramo naučiti kako mu što manje odmoći u njegovom uspjehu.
Pitanje pronalaska inovatora nije samo pitanje pronalaska genijalnih klinaca koji nas oduševljavaju s svojim konstrukcijama ili rješenjima već pitanje omogućavanja okoline u kojoj se inovatori mogu pojaviti iz bilo koje društvene, poslovne ili razvojne okoline. Okolina je danas izuzetak, a ne i pravilo, te je uglavnom proizvod privatne inicijative dok je ta okolina u javnom sektoru gotovo nepoznat pojam (izuzev možda inovacijski i potpornih centara, ali u zanemarivom broju).
Po INSEAD Global Innovation Indexu, izdanje za 2015. godinu, Hrvatska se nalazi na 40. mjestu. Ako uzmete u obzir da se istraživanje temelji na 141 zemlji, možda bi mogli biti zadovoljni – po ovome pripadamo gornjoj trećini zemalja koje su uspješnije od ostalih u inovacijama. No, kao i uvijek, zanimljivosti su u detaljima, bilo da su dobri ili loši. Uobičajeno nam na vratu leži administracija i birokracija koje se ne žele promijeniti i prilagoditi globalnim mogućnostima.
Obrazovanje nam ponekad uspješno ne uništava nove genijalce i iako se sustav trudi uprosječiti svakoga, tu i tamo dobijemo novog inovatora koji se većinom, bez podrške sustava, muči proizvesti nešto uz pomoć prijatelja i drugih inovatora.
Hoćemo li imati uspješniju inovativnu Hrvatsku?
Hoćemo li obrazovni sustav napokon početi sustavno prepoznavati i podržavati inovatore ali i sve one koji žele na neki način inovativnije i kreativnije građansko društvo?
Hoćemo li, da se dotaknemo i popularne teme ovih dana, imati vremena školovati buduće Nikole Tesle, ali i Ruđere Boškoviće, Slavoljube Penkale, Fauste Vrančiće uz sve štrajkove, negodovanja, nesnalaženja i promašaje?
Hoćemo li ikada društveno prepoznati osobe kao što su Blaž Baromić, Josip Belušić ili Franjo Brozinčević, koji su također hrvatski inovatori, samo su svoje inovacije ostvarili u vrijeme kada je tehnološki napredak toliko brz da je teško izdvojiti posebnu inovaciju i napraviti od nje globalnu prepoznatljivost.
Treba nam više komunikacije i razmjene ideja i mogućnosti, više povezivanja. Na tom tragu je i uskoro konferencija o koporativnim inovacijama i poduzetništvu u Zagrebu, 22. i 23.10.2015 – a ako se želite povezati i pridonijeti pokretanju sustava možete to napraviti na adresi www.corp2in.com , te na svim ostalim kanalima društvenih mreža.
Možda možemo očekivati i neke lijepe primjere: na primjer, Elon Musk, poduzetnik i osnivač super popularnih Tesla automobila, polako otkriva Europu. Između ostalog možda traži i lokaciju za novu tvornicu, a poduzetni (inovativni) Hrvati predlažu da ju napravi u Hrvatskoj te traže hitnu organizaciju države i gospodarstva da se to i ostvari.
Zar to ne bi bilo fantastično da se pozicioniramo kao zemlja u kojoj se stvara nova industrija vezana uz potpuno nove proizvode poput električnih auta, inovativnih baterija i sustava upravljanja, specijaliziranih vozila i slično?
Mislim da bi onda Tesla (u zemlji iz koje Tesla dolazi), Rimac Automobili i DOK-ING imali što za reći.
(Ratko Mutavdžić)