Bude mi žao svaki put kad stignem u neku policijsku postaju pa vidim u kakvim uvjetima rade njihovi službenici. Prvo mi bude žao njih, ali brzo potom bude mi žao mene, jer mi otpor koji modernizaciji posla pruža ta služba svaki put iz džepa izbije nekoliko kuna, za koje osjećam da su mi ih nepravedno “oteli”.
A onda mi se prošlog tjedna sa sličnim iskustvom obratio jedan poznanik, koji je ostao frapiran uvjetima u policijskoj postaji Črnomerec. On i obitelj nedavno su se preselili na novu adresu pa je bilo potrebno mijenjati osobne iskaznice. Postupak je prilično jednostavan - korisnik na šalter treba doći, i na uvid dati raniju osobnu iskaznicu ili neku drugu ispravu kojom može potvrditi identitet, zatim treba priložiti i jednu fotografiju u boji dimenzija 3,5 puta 4,5 centimetara te potpisati takozvani Ugovor o certificiranju.
Eh da - najvažniji dio - za vađenje nove iskaznice, naravno, u državni proračun treba uplatiti taksu od 67,50 kuna po zahtjevu i po osobnoj iskaznici, a potom službenici na šalteru treba predati dokaz o uplati, kako bi se zahtjev za novom iskaznicom mogao staviti u proceduru.
“Dobro, ja ću to platiti online bankarstvom pa vam poslati potvrdu mailom, samo mi recite na koju adresu...”, nadobudno službenici kaže moj poznanik, a ona umre od smijeha.
“Ma kakvim mailom gospodine, papirnatu potvrdu mi morate dati, pa kaj je vama...”, poviče službenica pa se nastavi gromoglasno smijati.
Ukratko, pojasni mu kako ona u službenu evidenciju obavezno mora priložiti papirnatu potvrdu s dokazom o uplati, što znači da moj poznanik ima nekoliko mogućnosti: ili će novac uplatiti u FINI, pošti ili poslovnoj banci, u kojima će mu onda predati dokaz o plaćanju na papiru, ili će to napraviti internetskim bankarstvom, ali onda neka negdje pronađe printer pa si tu potvrdu službeno i ispiše.
“Nema pete mogućnosti, ja vam to ne mogu isprintati”, kaže ona i pozove novu stranku.
Zašto ne može - ne pojašnjava, a ne smeta je niti činjenica da se u prostoriji nalazi printer, ali očito za neke druge potrebe.
“Cijelo to iskustvo zaista je bilo bizarno, ali jasno mi je dala do znanja kako ne postoji nikakva druga opcija nego da taksu uplatim negdje gdje će mi dati pisanu potvrdu. Otišao sam u obližnju poslovnicu Zabe”, kaže mi moj poznanik. Tamo, pak, slijedi nova razina bizarnosti. Službenici na šalteru pojasni kako treba četiri puta platiti naknadu za izdavanje novih osobnih iskaznica, na što ga ona upozori da bi mu to bilo najbolje platiti online.
“Je, tak sam i ja mislio, ali mi je gospođa u MUP-u rekla da joj moram dati pisanu potvrdu koju ja ne mogu isprintati. Mogu li tu sad pred vama platiti to online pa da mi vi isprintate tu potvrdu?”, pita bankaricu, ali ona je jednako isključiva kao i ona iz MUP-a.
“A ne, tu koju mi pošaljete mailom ne mogu. Ali vam zato mogu isprintati potvrdu nakon što naknadu platite tu na šalteru. No, svaka ta transakcija koštat će vas 12 kuna, što znači da za četiri uplate morate platiti 48 kuna naknade”, kaže mu.
Tako zaista piše i u Zabinom “cjeniku” - iniciranje nacionalnog kreditnog transfera u kunama u korist računa izvan banke, ako se plaća u poslovnici, košta minimalno 12 kuna. Pa tko je baš toliko glup da novac uplaćuje u poslovnici, neka to slobodno čini, ali ostaje nejasno zašto tu preskupu i besmislenu praksu potiče sama država? Doista, kako je moguće da u 21. stoljeću policijski službenici kao valjani dokaz ne primaju mailom poslane potvrde o uplati, posebno s obzirom na činjenicu da sve postaje imaju pristup internetu? I ono još gore - je li doista moguće da se službene policijske evidencije i dalje vode u papirnatom obliku? Odgovor smo potražili u MUP-u, no iz njihova dopisa nije moguće iščitati zašto se inzistira na dostavi dokaza o uplati državnih taksi u papirnatom obliku.
Naime, iz odgovora proizlazi kako je dokaz o uplati sastavni dio zahtjeva za izdavanje isprave, koji se potom stavlja u službenu evidenciju.
Ta je evidencija, doznajemo, u papirnatom obliku, no ostaje neodgovoreno zašto je baš nužno da dokaz o uplati isprinta građanin - a ne službenik uz pomoć printera i računala plaćenog iz budžeta Ministarstva unutarnjih poslova. Dodatno, treba upozoriti i kako zahtjev za izdavanje osobne iskaznice nije moguće podnijeti elektroničkim putem, već isključivo osobnim posjetom postaji, pa tek sada postaje nejasno zašto se građanima onda barem ne izađe u susret da ih se barem poštedi stajanja u banci ili plaćanja skupih naknada.
“Vezano uz Vaš zahtjev da komentiramo trošak od 48 kuna koji je Vaš čitatelj imao za uplate u banci, konstatiramo da različiti pružatelji usluge transfera uplata u državni proračun imaju različite cijene za takve usluge”, poručuju iz MUP-a. To je ta dugosanjana digitalizacija.