Žena u Hrvatskoj ima 143.849 više nego muškaraca, kaže Državni zavod za statistiku. Ne samo da nas ima više, nego i češće imamo društveno važeću potvrdu da smo pametne, stručne, sposobne. Evo, 63 posto svih doktora medicine su žene. I inače, žene čine 54 posto doktora znanosti, tog najobrazovanijeg dijela društvene elite. I bit će ih još više, jer 62 posto svih magistara su žene, i 60 posto onih koji u Hrvatskoj svake godine diplomiraju.
To su činjenice. A većina naših stranaka nema žena na listama, jer ih jadni nisu uspjeli naći. Nema! Nema HDZ, nema SDP. Sve su stranke pune doktora, doktori baš jako vole politiku. Ali doktorice ništa. Misterija!
I onda uključite televiziju, neko sučeljavanje, i sve sami muški. Ovako je sigurno u Saudijskoj Arabiji.
Sjede naši šeici u studiju, i što duže govore, to ti više pada mrak na oči. Čovjek bi pomislio da su se iranske mule sastale na godišnjem ćudorednom kongresu, ali ne, to je cvijet hrvatske politike krenuo mudrovati o ženskim tijelima i ženskim slobodama.
O životu koji počinje začećem. O silovanim ženama i što bi one morale napraviti.
Okej, čovjek bubne pa ostane živ. Ali ovdje se ne radi lupetanju. To je sasvim ozbiljno, neozbiljan je onaj tko misli da nije. Crkva traži zabranu pobačaja, a glavne hrvatske stranke ulaguju se Crkvi. Dozvolili su paradu Hoda za život uoči izbora. Treba utjerati strah u kosti ženama koje još nisu shvatile gdje im je mjesto. Da šute i slušaju šeike iz TV studija.
Nitko se tu nije isprovaljivao, sve je to smrtno ozbiljno. Ne bi Miroslav Škoro izletio sa svojim sramnim prijedlogom da nije prije toga ne samo profesor Raspudić izjavio isto, nego i pristojni Gordan Jandroković. On je, ne samo kao kandidat HDZ-a nego i kao predsjednik Sabora izjavio da po njegovom mišljenju život počinje začećem. Naravno da onda Škoro mora ispasti veći Hrvat i katolik, pa mu ne preostaje drugo nego da… lupi kako silovana žena možda i smije abortirati, ali o tome ne odlučuje ona, nego neka se dogovori s obitelji. Možda i s obitelji silovatelja? Ili s čitavim selom. Najbolje da organiziraju referendum, pjenio se u srijedu navečer Fejs.
Pobačaj je strašna stvar. Nemojte pobaciti. Na Vladi je da organizira socijalnu državu tako da svaka žena može slobodno odlučiti hoće li zadržati dijete, neovisno o materijalnoj situaciji. Razumijem svakog vjernika koji se protivi pobačaju: molite se Bogu da bude što manje pobačaja u svijetu. Budite odgovorni u seksu, koristite kondom ili se nemojte ševiti ako ne želite još jedno dijete.
Ali ne smeta njih pobačaj toliko da bi tjerali muškarce da vode računa o svom ponašanju: cilj je žena, žensko tijelo i zabrana pobačaja, a ne odgoj mladića za odgovoran seks.
I onda imamo izbore kao u “Sluškinjinoj priči”: mi žene, većina biračkog tijela, glasamo za muškarce koji se nadmeću koji će nam više ograničiti slobodu. Nas se ništa ne pita. Ako jedna lista ima pola žena kandidatkinja (Možemo), njih se ne zove na sučeljavanje. Dali su nam pravo glasa da biramo tko će nam ljepše zabraniti pobačaj, nježno kao Jandroković, ili brutalno, kao Škaro i Raspudić. Život počinje začećem? Ma dajte! Zašto život ne bi počeo sa spermićima, pa da odsjecate jaja ekipi koja bi ševila, a ne bi mijenjala pelene ni plaćala alimentaciju?
Ti šeici u TV studiju žele vlast nad našim maternicama. Sučeljavaju se muškarci s muškarcima, da bi pričali što bi radili ženama. Prave se blesavi, kao da ne znaju da je uzročnik svake trudnoće muškarac.
Već vidim društvo po mjeri Škore i Raspudića, po mjeri naših biskupa: njih silovana žena treba pitati što će učiniti. Biblijski, tako ćemo urediti državu. Oko za oko, zub za zub. Svakom mladiću koji slomi nogu u padu s motora, odrezat ćemo drugu. Tko ozlijedi lijevo koljeno na nogometu, razbit će mu se čekićem desno. Tko bude u kampanji pričao pizdarije, odrezat ćemo mu jajca.