Tko zna kako će djeca proći ovu školsku godinu. Stariji će se nekako snaći ili će roditelji od njih dići ruke. Ako su maštali da im sin bude neki znanstvenik, zaposli se na Ruđeru ili svlada medicinu pa jednoga dana postane gospodin doktor, ova mu školska godina možda toliko poremetiti sustav učenja da, jednostavno, nikada neće imati potreban prosjek za pametno školovanje. Da, cinici mogu reći da to i nisu bili neki snovi kada ih se učenik nije uspio držati, sam se disciplinirati, učiti umjesto da švrlja po mobitelu i da si je sam kriv. Jer, naravno, kriteriji znanja ne smiju pasti zbog jednog virusa, pandemije.
Tko zna što će sve ustvari znati piloti ili neki inženjeri za dizala koji studiraju tijekom 2020. Djeca će krenuti kao i obično, najmanji bez maski, s uputstvima da često peru ruke, ne približavaju se jedni drugima i pokušaju biti na odgovarajućoj distanci.
Oni stariji nosit će maske. Neki će naizmjence odlaziti pola tjedna u školu, a pola tjedna će učiti sami. Pokušat će biti disciplinirani i samostalno marljivo učiti. No, jednako tako postoji i mogućnost da se virus pojavi u nekoj školi i da sve ode kvragu. Možda bi stvar bila bolja kada bi dio djece pratio nastavu na ekranima svojih računala. Ne može. To ne možemo izvesti.
Škole nam nisu dobro opremljene i nastava u realnom vremenu nije izvediva. “Kvaliteta prijenosa nastave uživo koja se odvija u učionici ovisi o opremi za snimanje i kvaliteti mrežne povezanosti na internet”, objasnili su iz CARNET-a. E, to nemamo.
Hrvatsko školstvo nema mogućnosti za osiguranje te razine digitalnog učenja. Nema dobre opreme, laptopa, jeftinih kamera i dobrih internetskih veza. I tu stanemo, kao i uvijek.
A, kao za prokleto, u isto vrijeme se objavi da je 53,2 milijuna kuna u zadnje četiri godine otišlo vjerskim zajednicama, najviše katoličkim župama po Hrvatskoj. Bivši ministri, ministrica Gabrijela Žalac, znana iz afere “Mercedes u dvorištu”, i njen nasljednik, ministar Marko Pavić, znan iz afere “dezodoransi za ministre EU”, u posljednje su četiri godine u Vladi Andreja Plenkovića podijelili 53,2 milijuna kuna za ulaganje u popravak, obnovu, dogradnju i modernizaciju vjerskih objekata. Podijelili su novac i zdravstvenim, kulturnim, predškolskin i obrazovnim institucijama, ali njima bitno manje, nekih 4,8 milijuna kuna. S onih se 53,2 milijuna kuna gradilo župna parkirališta i garaže. To ima smisla, zašto ulaziti u crkvu blatnih cipela kada se već dolazilo automobilom.
Uložilo se 300.000 kuna u numizmatičku zbirku, a to, ma koliko da izgleda mnogo, vrijedi ako je u pitanju dobra kolekcija, ostat će sačuvano i moći će se spominjati uz čašu vina nalik onom misnom. Milijunima koje su potpisali ministrica Žalac, a i ministar Pavić podizale su se vanjske ograde oko crkvi. I to ima smisla, trebaju crkve imati pristojnu ogradu. Ma, gradila su se i vanjska dizala na župnim zgradama.
Neka, pa zaslužili su i svećenici poneko dizalo, neće valjda stalno hodati na nogama koje im je Bog dao. Postavljao se zaštitni kamen u svetištima, po crkvenim stepeništima i uređivali su se crkveni parkovi. Sve je to zasigurno bilo potrebno. Ali se istodobno dok su se umirivale crkvene duše, iz istog ministarstava, iz istog fonda jedva davalo zdravstvenim, kulturnim i obrazovnim institucijama. Na njima se štedjelo. I kad djeca pitaju, a pitat će, jer pitaju sve i svašta, zašto je baš njima namijenjeno da izrastu u tupane, treba im reći da se umjesto u njihovo obrazovanje ovoga puta ulagalo u crkvu. A roditelji se mogu toga sjetiti na izborima.