Prema neslužbenim informacijama iz Državnog odvjetništva, tužitelji još nisu konačno odlučili hoće li nastaviti pravnu bitku s ciljem da gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću ipak naplate porez na sredstva koja su mu na račun otvoren za kampanju na predsjedničkim izborima 2009. godine nastavila stizati i nakon zaključenja izbora.
Riječ je, naime, o 24 milijuna kuna koji su na Bandićev račun, otvoren za financiranje kampanje, sjeli nakon što su izbori provedeni, a na koje je, prema rješenju Porezne uprave, gradonačelnik trebao platiti iznos od 18 milijuna.
Bandić se bio žalio na odluku Porezne uprave, ali ju je drugostupanjsko tijelo Ministarstva financija potvrdilo. Nakon toga se, u veljači 2017. godine, Bandić okrenuo Upravnom sudu na kojem je podigao tužbu protiv rješenja Ministarstva financija. Upravni sud je presudio u korist gradonačelnika, a taj je stav nedavno potvrdio i Visoki upravni sud. U odlukama upravnih sudova kratko se samo navodilo kako se sporna sredstva ne mogu smatrati “drugim dohotkom” koji bi bio podložan oporezivanju.
Pravni status
Tako je ostalo nepoznato da su Bandića od osobnog bankrota spasili financijski i pravni stručnjak, odnosno njihova dva elaborata, ali i USKOK čiji je vještak izjavio kako ne spori da je Bandić novac, koji mu je nastavio stizati na račun i nakon provedenih izbora, doista potrošio na troškove koji su nastali u vrijeme kampanje.
Stručne elaborate koji su bili presudni za Bandićevu pobjedu protiv Porezne uprave i USKOK-a sačinili su sudski vještak za financije Hrvoje Zgombić i profesor financijskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Arbutina. Obojica su analizirali svrhu sredstava koja su ostala sporna na Bandićevu računu otvorenom za financiranje kampanje te njihov pravni status.
Bez prijave
Prvi krug izbora na kojima je Bandić sudjelovao održan je 27. prosinca 2009., a drugi krug 10. siječnja 2010. godine. Za te izbore bili su mjerodavni Zakon o izboru predsjednika Republike, Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike te Zakon o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata. U tim zakonima nije se izričito navelo dokad se mogu prikupljati sredstva za troškove izbora, no USKOK i njihov vještak su smatrali kako je, s obzirom na to da su predsjednički kandidati imali obavezu podnošenja financijskog izvještaja DIP-u u roku od 15 dana od održavanja izbora, logično da je to ujedno rok do kojega se mogu prikupljati donacije.
Kao dodatni argument ovakvom shvaćanju naveli su jasne odredbe Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, koji je stupio na snagu 3. ožujka 2011. godine otkad su prestala važiti dva zakona koja su bila mjerodavna u vrijeme Bandićeve kampanje. No, Bandiću je veliki problem predstavljalo to što se novac na njegov račun otvoren za financiranje troškova izbora za predsjednika države nastavio slijevati sve do 5. lipnja 2012. godine.
Stav USKOK-a i njihova vještaka bio je da su sve uplate nakon što su izbori provedeni prestale ispunjavati svrhu za koju je račun bio otvoren te da im valja dati atribut “drugog dohotka”, a taj je drugi dohodak podložan oporezivanju. Budući da Bandić na njega nije platio poreze i prireze, niti je podnio poreznu prijavu u kojoj bi ga prijavio, USKOK ga je optužio za utaju poreza, a Porezna uprava mu odrezala iznos koji se s kamatama popeo do gotovo 18 milijuna kuna.
Propisi
No, Hrvoje Zgombić je u elaboratu ukazao na neke druge elemente koji su se pokazali spasonosni za imovinu gradonačelnika.
- Kada bi se poreznom obvezniku za potrebe oporezivanja pripisivali određeni primici koji ne povećavaju gospodarsku snagu poreznog obveznika, to bi bilo protivno Ustavu iz kojega proizlazi da se porezi plaćaju u skladu s gospodarskim mogućnostima - istaknuo je Zgombić i dodao da Opći porezni zakon u poreznim postupcima porezne činjenice utvrđuje prema njihovoj gospodarskoj biti te je to pravilo trebalo primijeniti i na Bandića.
Potom se poslužio nalazima USKOK-ova vještaka, prema kojima je Bandić novac koji je dobio nakon roka za prikupljanje donacija doista potrošio na troškove koje je imao u kampanji i zaključio da “uplate nisu uvećale osobnu imovinu, niti umanjile Bandićeve osobne troškove, odnosno nisu uvećale njegovu gospodarsku snagu”.
Hrvoje Arbutina još je obradio problem retroaktivne primjene zakona te zaključio kako se Zakon o financiranju političke aktivnosti i izborne promidžbe iz ožujka 2011. nije mogao primijeniti na Bandića i naveo da i Opći porezni zakon zabranjuje retroaktivnu primjenu propisa.