Iz malog podrumskog ureda Dragutin Lesar već je pokupio osobne stvari. Središnjica Hrvatskih laburista u zagrebačkoj Ilici u srijedu je zjapila prazna, a ured bivšega šefa odisao je vlagom. Samo tajnica stranke sjedila je za stolom, u tišini, udubljena u pripremanje dokumenata za sastanak Nacionalnog vijeća stranke koje bi 7. lipnja trebalo potvrditi novoga, privremenog predsjednika. U četvrtak će se sastati Predsjedništvo stranke koje bi trebalo predložiti kandidate.
No, problem je, doznajemo, što stranački Statut ne propisuje situaciju koja se upravo sada dogodila Hrvatskim laburistima: što kada predsjednik podnese ostavku?
Velika katarza
- Još ne znamo hoćemo li prvo mijenjati Statut ili ćemo sada izabrati privremenog predsjednika stranke pa na stranačkom Saboru predsjednika ili ćemo nekako drugačije. Sad smo u vakuumu - kaže nam izvor iz Hrvatskih laburista.
- Nismo obezglavljeni, nismo, nismo mi one man band, za nas je ovo katarza, idemo dalje... - ponavljala je u srijedu Nansi Tireli, saborska zastupnica Hrvatskih laburista. Ali na pitanje koga vidi na čelu stranke umjesto Dragutina Lesara, kao i većina naših sugovornika iz Laburista, nije imala odgovora.
Laburiste je šira javnost dosad identificirala sa šefom stranke Dragutinom Lesarom, bivšim HNS-ovcem, koji je 2010. osnovao Hrvatske laburiste - stranku rada.
Uspjeh je bio brz i vrtoglav: šest mandata u Saboru, a na prošlim su izborima za Europski parlament u Bruxelles poslali Nikolu Vuljanića. No, pad je na ovim izborima bio strmoglav. Za stranku je glasalo tek 3,4 posto birača izašlih na izbore pa Laburisti nisu uspjeli osvojiti niti jedan mandat. Lesarov odlazak s čela stranke bio je prvi potez.
Moralan čin
Laburisti su u srijedu uglavnom ponavljali da taj rezultat nije njegova krivnja, a na pitanje imaju li uopće budućnosti bez Lesara, većinom su reagirali ovako: - Pa ne ide Lesar nikamo, ostat će i dalje u stranci, pa predsjednik je Kluba zastupnika, Lesar će i dalje raditi...
Očito je da se Laburisti, zapravo, ne vide u budućnosti bez Lesara. I ne samo to, nego nitko od naših sugovornika, ni službeno ni neslužbeno, nije želio reći koga vidi kao Lesarova nasljednika. Svi su pozdravili Lesarov čin kao moralan, ali što dalje, kao da ni njima samima zasad nije poznato.
- To je moralan čin, trebali bi se i drugi političari ugledati na njega, primjerice premijer Milanović - izjavio je u srijedu Nikola Vuljanić, koji je u prošlom mandatu sjedio u Europarlamentu.
Znao je, kaže, da na ovim izborima neće biti lako.
- Okolnosti su se promijenile, ali mislio sam da imamo stabilnije biračko tijelo, no ispalo je da smo potonuli prije same borbe.
Efekt noviteta na kojem je Laburistima proteklih godina rasla podrška očito se izlizao, smatra Vuljanić.
- A nismo se u međuvremenu profilirali kao prava lijeva stranka. Jer, u Hrvatskoj nema prave ljevice, željeli smo se etablirati na tom polju, ali nismo uspjeli - kaže Nikola Vuljanić.
Lesar je prošlost
Imaju li Hrvatski laburisti uopće perspektive bez Lesara, pitam.
- Stranka se morala osnovati s jednom jakom osobom, poznatim imenom, ali to je poslije trebalo raširiti na više ljudi. Taj je dio išao presporo, slabo, možda se samo dvoje-troje ljudi donekle profiliralo.
Uvjeren je da stranka ima budućnost, ali pitanje je što će se sada poduzeti.
- Vrijeme Lesarovih laburista je prošlost, i ta fraza više ne pali - zaključuje Vuljanić te dodaje: - Trebaju ostati samo laburisti te moraju naći onoga tko ih može izvući iz teškoća.
Na pitanje je li on taj, kako se nagađa, Vuljanić odgovara:
- Ne, nikako, pa i ja sam zaslužan za loš rezulatat. Nemam namjeru postati šef stranke, ne bi bilo moralno, pa bio sam kandidat na ovim izborima. Hrvatski laburisti u rujnu bi trebali održati stranački sabor na kojem bi se izabrao novi predsjednik.
Antun Kapraljević, koji je na listi Hrvatskih laburista za Europski parlament bio na posljednjem mjestu, ponavlja da Lesar nikamo ne ide.
Nedostatak hrabrosti
- U korporativnoj demokraciji drugo se ne može očekivati. Demotivirali su glasače da izađu - tvrdi Kapraljević.
Lesarov mobitel u srijedu je bio isključen, dostupan nije bio ni Branko Vukšić. U kuloarima se spekulira da bi upravo Vukšić mogao biti Lesarov nasljednik, ali nitko to još nije potvrdio.
Spominjao se i Vuljanić kao potencijalni novi šef Laburista, ali u razgovoru za Jutarnji list odbacio je to kao mogućnost. Neki se u redovima Laburista zalažu da se, navodno, Berto Šalaj istakne kao potencijalni kandidat.
- Ali on nije niti član stranke, ne znam kako bi mogao preuzeti tu dužnost - odmahuje pak naš izvor u stranci. Kapraljević dodaje da će Laburisti preživjeti.
- Lesar nije podnio ostavku da bi uništio Laburiste, nego da bi ojačao stranku - tvrdi Antun Kapraljević.
Zastupnica Nansi Tireli dodaje da sada ostaje samo jedno pitanje:
- Tko će imati hrabrosti preuzeti Lesarov posao?
Komentar Davora Butkovića: Zašto su Laburisti morali propasti
Hrvatski laburisti nisu doživjeli debakl zbog svoje neukusno populističke politike, zbog slabosti svojih parlamentarnih zastupnika ili zbog nesnalaženja u pozicioniranju na političkoj sceni.
Sve su ove činjenice, doduše, pridonijele katastrofalnom rezultatu Hrvatskih laburista na europskim izborima (premda ti izbori nisu reprezentativni, ni u Hrvatskoj ni drugdje u Europi: da jesu, sada bi se svatko mogao razbacivati zaključcima da je Francuska postala profašistička država, zbog pobjede Marine Le Pen), međutim, ni provincijalni populizam, ni oslanjanje na sindikate, kao jednu od zapravo najnepopularnijih institucija u našem društvu, ni očigledna potkapacitiranost svih njihovih vodećih političara, osim samog Dragutina Lesara, nisu uzroci gotovo neizbježnog laburističkog povlačenja s relevantne političke pozornice.
Hrvatski su laburisti, ustvari, politički bankrotirali iz posve istog razloga kao i Nacionalni forum. Niti jedna od te dvije stranke nije se ni pokušala baviti ozbiljnom politikom. Ozbiljna politika, gotovo nužno, podrazumijeva određeni skup vrijednosti i uvjerenja što ih pojedina politička organizacija zastupa. HDZ je, po definiciji, više ili manje tvrda, ali, ipak, nužno žestoka nacionalistička stranka, dok je SDP globalistička, socijalno-liberalna stranka.
ORaH je neformalna ljevica, hipsterska ljevica u offu, a Savez za Hrvatsku kombinacija je pretkoncilskog katoličkog konzervativizma. Te su stranke, ili grupacije stranaka, relativno jasno prepoznatljive, pa zato i pronalaze svoje birače.
Nasuprot njima, Laburisti kao i Nacionalni forum nisu, zapravo, baš ništa. Nemoguće je izdvojiti specifične svjetonazorske vrijednosti na kojima počivaju ideologije te dvije stranke, jer takve svjetonazorske vrijednosti ne postoje.
Pad Hrvatskih laburista nije nikakav gubitak za hrvatsku političku scenu. Radi se, dapače, o stanovitom smanjivanju udjela demagoške, nesnošljivo populističke retorike u našem političkom govoru.