Milan Bandić obilježio je jedno političko razdoblje na hrvatskoj političkoj sceni. Kakav je bio njegov politički stil, kakav je bio karakter njegova vladanja, po čemu je bio specifičan, koje je novine unio u politički život, po čemu je bio unikatan, što je bio ključ političkog opstanka i bez stranačkog okvira koji mu je u prvoj fazi političke karijere davao SDP, kao i što je za Milana Bandića bila ideologija, te zašto uspjeh u Zagrebu nije mogao preslikati na nacionalnu scenu govore politički analitičari, profesori, stručnjaci u političkom marketingu, njegovi bivši stranački kolege i politički protivnici.
Boris Malešević: Hodao je po blatu bez da ga je netko savjetovao
- Mogu govoriti o njegovom instinktu za marketing. On je čovjek koji je instinktivno razumio neke stvari koje su danas u trendu. Kada smo krajem devedesetih i početkom 2000. radili kampanje, dolazile su strane američke agencije i savjetovale kako raditi kampanje. Nisu razumjeli kako mi u tako maloj zemlji sve polažemo u medije, a oni idu door-to-door.
Bandić je, međutim, prije Amerikanaca znao da dobra kampanja znači dva para poderanih cipela. On je znao hodati po vodi i po blatu. To je bio on, bez da ga je netko savjetovao. Moj rad s Bandićem je proizašao iz ugovora sa SDP-om, kao kandidatom SDP-a. Kasnije, kada je izašao iz SDP-a, on je na intuitivan svoj način razumio da su ideologije prošlost. Davno je shvatio da se ne vjeruje ideologijama, nego ljudima.
Antun Vujić: Sada se sve komplicira...
- Teško je nešto reći u trenutku smrti. Mislim da će se osjećati gubitak u Zagrebu bez obzira na sve što je Bandić bio. Ono što je sigurno je da je Bandić istinski volio Zagreb. A svi koji rade u politici griješe, imaju vrline i mane. Izazivao je velike rasprave. Mnogi ga nisu voljeli, a mnogi su ga osporavali.
Ne bih rekao da njegov odlazak naglo osvjetljava političku pozornicu i solucije. Mislim da ih komplicira. Ionako bi se na kraju vodilo glasanje između njega i još nekog, a sada je pitanje tko će biti dva kandidata koja će ići u drugi krug.
Goran Čular: Rijetki politički fenomen
- Bez obzira na sve kontroverze koje se vežu uz Milana Bandića, kada je riječ o svemu za što je optuživan javno i pred sudom, u svakom slučaju radi se o rijetkom političkom fenomenu u smislu osobe. O čovjeku koji je ispekao zanat u jednom drugom poretku i najplastičnije pokazao kako vrijednosti i načela rada s kojima se možemo ili ne moramo slagati mogu efektno prenijeti u sasvim drugi poredak - u demokraciju. Tajna njegova uspjeha leži na dvije osnove: jedna je teren, a druga je neka neobjašnjiva osobna magija koju je imao. To mu vjerojatno priznaju svi, protivnici i pobornici. Bilo je interesantno gledati što će se dogoditi kada je otišao iz SDP-a. Ovo je epizoda koju SDP nikad nije objasnio. Istjeran je formalno jer se kandidirao bez pristanka stranke, a stranka je godinama prije imala s njim probleme, od Ivice Račana do Zorana Milanovića, ali nisu imali snage žrtvovati podršku koju im je donosio. A svi znamo i da povratak SDP-a nakon 1992, počiva na onome što je 1995. napravio upravo on u Zagrebu. S tim je počeo povratak SDP-a koji je 2000. godine na nacionalnoj razini došao na vlast.
Nitko nije napravio takvu mrežu i to direktnog klijentelizma kakvu je napravio Bandić u Hrvatskoj. S tim se HDZ ni SDP, niti bilo koja druga stranka nije mogla mjeriti. Ona je bila vrlo osobna i na starinski način vrlo izravna. On je tako kontrolirao biračko tijelo. A to je tražilo veliku energiju i posvećenost. Bilo je interesantno gledati kada je otišao iz SDP-a, vidjeti kako su se u stranci krile stvari koje nisu imale veze sa strankom. Kad je otišao, mrežu je poveo sa sobom i pokazalo se da je stranka zapravo bila nebitna, SDP mu je samo bio dobrodošao okvir. On je sve temeljio na direktnoj, osobnoj liniji. Ima stvari koje su naoko nebitne, a zapravo važne. Imao je strašnu vizualnu memoriju. Nekog je jednom vidio i onda bi ga nepogrešivo smjestio gdje treba.
O korupciji i kriminalu možda nikada nećemo sve saznati, a možda ćemo tek sada sve vidjeti.
Radimir Čačić: Nevjerojatna strast i upornost
- U našem političkom prostoru bio je čovjek koji imao neusporedivu političku energiju i još veću strast što sam izuzetno cijenio. Sjetite se scene kada je pao pri polaganju vijenaca na snijegu i ledu. To pokazuje nevjerojatnu strast, upornost da se bori za rezultat. To je karakteristika koja u našoj politici nije viđena.
Osobno sam ga upoznao 1995. godine u zagrebačkoj krizi kada je bio tajnik SDP-a, mladi dečko i mladi zastupnik u Skupštini.
Tada smo se upoznali, i to jako dobro - pozitivno i negativno - kada smo zajedno vodili grad. Nekada smo surađivali vrlo dobro, a nekada bili na suprotnim stranama tijekom tih 26 godina.
Funkcija gradonačelnika Zagreba je druga po važnosti u Hrvatskoj, a po izvršnom utjecaju jedne osobe je najvažnija. Najvažnija je funkcija premijera, ali on je biran u delegatskom sistemu, ali gradonačelnik Zagreba je biran u prezidencijalnom sustavu i to koji daje sve ovlasti, s budžetom od dvije milijarde eura. 90 posto svih poreznih prihoda dolazi u centranu vlast, a od preostalih 10 posto, pola pripada Gradu Zagrebu. Gradonačelnik Zagreba ima nevjerojatne mogućnosti i sredstva na raspolaganju.
Ostavio je trag kroz realizaciju ili podršku realizaciji nekih projekta. Ti su projekti ponekad osporavani s razlogom, ali puno češće su osporavani zbog razloga koji nisu vezani na meritum stvari, nego zbog sumnje na transparentnost i dovoljno uključenje javnosti u projekt. Što se Bandića osobno tiče, malo je ljudi koji su u toj mjeri živjeli svoju funkciju. Potpuno se saživio sa svojom funkcijom i to je utjecalo na njegovo zdravlje, a upravo u obavljanju funkcije kojoj je bio posvećen je i umro.
Žarko Puhovski: Idiotizam je reći da nije ništa napravio za Zagreb
- Njegova karijera je originalna po tome što je bio prvi važniji hrvatski političar koji je shvatio da su stranke organizacijski, a ne svjetonazorski okvir. Švercao se pod ruku SDP-a deset godina i više računajući da Račanu i Milanoviću formalno puno vrijedi što imaju gradonačelnika Zagreba. Bio je prvi hrvatski populist u tom pogledu, čovjek koji je imao jasan koncept delanja, odnosno funkcioniranja, naglašeno nesvrstan na svjetonazorske pozicije. To je ono što je kod njega politički originalno. Prvi je to u Hrvatskoj osvijestio i napravio rezultat.
Današnjim čitateljima je to teže shvatiti jer su početkom 2000-ih svjetonazorske teme bile isključivo važne.
On je uspio povezati hercegovačko podrijetlo, socijaldemokratsku frazeologiju, velike gradove i kontakt s malim čovjekom. Do pojave Tomaševića bio je jedini političar u Zagrebu koji je doista poznavao grad.
On je doista poznavao fizički i populacijski grad i to mu je bila velika prednost. Protiv sebe je uglavnom imao šminkere što mu je olakšavalo. Čim bi izašao iz Zagreba gdje mu poznavanje terena nije bilo prednost, bio je nevažan, osim na izborima protiv Josipovića gdje je povukao glasove HDZ-a. Na svim drugim izborima se kretao u jednoznamenkastim brojkama.
Bio je vrlo brzo u stanju shvatiti da to nisu njegovi glasači i glasačice i vratio se doma.
Idiotizam je reći da nije ništa napravio za Zagreb. Statistički je nemoguće ništa ne napraviti u 20 godina. Pravo je pitanje kolika je cijena toga što je napravio, a ona je puno veća nego je trebala biti i to u financijskom smislu i smislu paraliziranja institucija.
Ne može se izbjeći reći da je bio važan.
Zvonimir Mršić: Nije trenutak da se ocjenjuje njegov rad
- Najiskrenije suosjećanje obitelji. To je veliki gubitak za obitelj. Na neki način će nedostajati u društveno političkom životu Zagreba i Hrvatske. Vrijeme će pokazati. Dobro sam ga poznavao dok je bio u SDP-u.
Treba gledati njegov politički opus od kada je SDP došao na vlast u Zagrebu, a to je nakon godina borbe oporbe da se priznaju rezultati izbora u Zagrebu. To je nakon godina borbe SDP-u uspjelo i to s Bandićem kao predsjednikom gradske organizacije. Ima tu još koincidencija da je velika koalicija pobijedila na trećesijećanjskim izborima. To je bio trenutak kada je Zagreb trebalo resetirati, staviti na novu razinu, otvoriti ga građanima.
Onda se dogodio razlaz sa SDP-om i potom dolazi do izazova u upravljanju gradom. Ali onaj tko je pet puta pobijedio, ima priznati legitimitet ma što mi o tome mislili ili govorili. On je imao izvorni izbor i legitimitet. Nije trenutak da se ocjenjuje njegov rad. Vrijeme će pokazati kakav je drugi dio perioda kada je upravljao gradom i moći će se uspoređivati kada novi gradonačelnik ili gradonačelnica dođu u gradsku upravu. Kada govorimo o Bandiću, ne uspoređujemo ga ni sa kime prije njega. Prava valorizacija će se dogoditi kada netko drugi bude upravljao gradom. Radi se o čovjeku koji je svo svoje vrijeme i energiju posvetio upravljanju gradom.
Željka Antunović: Stvorio je i istovremeno uništio zagrebački SDP
- Milan Bandić je sigurno političar pun kontradikcija. Stvorio je i istovremeno uništio zagrebački SDP. Realizirao je u Zagrebu puno projekata koji će obilježiti Zagreb, koji se građanima sviđaju, ali potrošio tri ili četiri puta previše novca u realizaciji.
Bio je čovjek kojeg su mnogi voljeli, a mnogi glasno govorili da je nepoželjan za grad. Bio je glasan u zastupanju interesa široke gradske populacije, ali je u stvari bio jedino zaštitnik različitih interesa profitera i onih koji Zagreb nisu ni djelomično voljeli, koliko ga je volio on. Ljudski gledano, otišao je prerano.
Bio je predmet izrugivanja zagrebačkih intelektualnih elita, ali se u stvari na dnevnoj razini on izrugivao njima kupujući ih da budu pokriće njegovog netransparentnog upravljanja gradom.
Zvonko Kusić: Isticati ono što je učinio dobro
Stojim na stajalištu da u ovakvim trenucima treba isticati ono što je čovjek dobra učinio za života, a sigurno je toga bilo.
Duško Ljuština: Ne mogu vjerovati...
Ne mogu vjerovati da se to dogodilo i još nisam pri sebi da mogu nešto komentirati. Mislim da je sve nestvarno i nije točno. Bio sam prijatelj s Milanom Bandićem. Sprijateljili smo se u rovovitim političkim vremenima, teškim i opasnim vremenima. Ostavština Milana Bandića, bez obzira na sve kritičare i osporavatelje, je velika. On je prvo SDP u Zagrebu digao iz pepela i postavio na noge kao najrelevantniji politički čimbenik u Zagrebu.
Nakon SDP-a napravio je vrlo ozbiljnu političku stranku 365, Stranku rada i solidarnosti kao značajni faktor političkog života Zagreba. Naravno, ono što je npravio kao gradonačelnik Zagreba imat će se vremena objektivno u miru valorizirati. Od broja mostova, škola, dječjih vrtića, dječjih igrališta, socijalnih i kulturnih ustanova, infrastrukture - vode, struje, pline. Nadasve, tolerantnog multikulturalnog grada koji se može uspoređivati s najboljim europskim metropolama.
Zlatko Hasanbegović: On je u politici utjelovio sve čemu sam ja bio suprotstavljen
Bandić nije bio nositelj neke vrijednosne ideje, nego je bio proizvod hrvatskih političkih okolnosti i kao takav ne može imati nasljednika.
Bandićev politički stil? Bio je vrsta fenomena, a izrastao je na patologiji hrvatskog političkog sustava utjelovljenog u dvije sistemske stranke - HDZ-a i SDP-a.
Jedna je epoha završena. Nema sumnje da su sada stvorene nove političke okolnosti. Što sam mislio o njemu, to sam jasno i politički artikulirao. Naš odnos je završen još prije dvije godine. Bio sam njegov antipod u svakom pogledu - ideološkom i po pitanju stila. On je u politici utjelovio sve čemu sam ja bio suprotstavljen.