Bila je to prava božićna bajka, poljubac Jupitera i Saturna. Onaj tko se jednom tako poljubio, taj zna tajnu svemira. Drugima ostaje replika. Ili čekati 60 godina da se taj poljubac ponovi u slabijem obliku. Streymoy i Eysturoy su se povezali čudesnim podmorskim tunelom u obliku meduze. Tako izgleda Božić 2020. Istodobno, na drugom kraju svemira, Mladen Grdović, bog hrvatske estrade, pijan je vozio svoj Mercedes naprijed-natrag.
Valjda mu se pokvarila getriba. U isto vrijeme Hrvatsku je Europski sud za ljudska prava kaznio jer nikako da nauči da se treba odmaknuti od spiljskog stila života, gdje je normalno da se sve iz drugog plemena gađa kamenom. Hrvatska je jednog srednjoškolskog učitelja, Srbina, odlučila otpustiti jer je koristio srpske riječi dok je predavao tehničku grupu predmeta u Dardi, podružnici srednje škole iz Belog Manastira.
To je područje gdje i inače jako puno ljudi govori ekavicu i prilično je teško samo po govoru razlikovati je li netko Srbin ili Hrvat. Komšija je komšija i jednima i drugima, a ovaj je ziher koristio riječi kao testera, ugao, lenjir, ekser, turpija kada je na tabli crtao točkove da bi objasnio prijenos snage na kotače. To su mu zamjerili i dali otkaz još 1999. godine.
Utvrdili su da je s 55 godina prestar da bi učio hrvatski i da njegov način predavanja ostavlja hrvatske učenike u totalnom neznanju. Skužili su da kada bi kojim slučajem neki od tih učenika morao popravljati mečku s početka teksta, mora da bi šaraf zamijenio pogrešnim vijkom i ode getriba kao da su je sastavljali u onoj garaži na kraju ulice, a ne da ju je u Njemačkoj slagao neki Hrvat gastarbajter s diplomom Filozofskog.
Srbina su najurili iz škole, jer jasno je da je hrvatski jezik nepremostivo složen da bi se naučio. Nisu mu ni dali šansu, uvjet, nešto slično. Potom su se s tom odlukom složili svi suci ove zemlje, pa i na Ustavnom sudu. Zasigurno na Ustavnom sudu svi govore takav hrvatski da profesori kroatistike od muke i zavisti spaljuju diplome. Ustavni sud je čak baratao kao činjenicom da je profesor nesposoban "vladati hrvatskim jezikom", valjda vjerujući da se jezik može krotiti i njime vladati kao lavom u starim cirkusima. Da se ne zezamo, napisali su mu da je glup.
Da su ikada čuli onog pjevača kojem je problem automatski mjenjač i njegovo "od života ništa nemam, vanzemaljac nešto sprema, cile mille non piu mille, godine su proletile", pa ti bi mu valjda dali izgon s kontinenta, a ne ono što nikada neće, zabranu približavanja mikrofonu i volanu. Ali ne, Ustavni je sud prihvatio da se neželjenog Srbina izbacuje iz razreda jer je predavao koristeći srpski. Uloga Ustavnog suda je shvatiti je li riječ o šikaniranju Srbina zato što je Srbin, zaštititi ga od toga zato što je čovjek i zato što se Hrvatska obavezala smatrati ljude jednakima.
Mogli su o značaju obrazovanja pitati i ministra Medveda i ostale u Vladi kojima ne smetaju ovi koji su od Josipe Rimac tražili pomoć za polaganje stručnih ispita. Veza za polaganje ispita se tražila jer ti Hrvati nisu mogli naučiti što je to Ustav, a što Hrvatski sabor, što je pisarnica, a što EU. Ali, otkaz čovjeku zato što je Srbin ćemo uvijek prihvatiti. Njima na zadovoljstvo, srednjoškolski je profesor u međuvremenu umro.
Nije dočekao da Hrvatska od drugih sazna koliko je zaostala. Za 800 godina, kad se Jupiter i Saturn opet nježno poljube, a napredniji dio civilizacije nastavi s čudesima, možda se i Hrvati pomaknu iz svoje spilje. Neće li to biti prava bajka?