Imamo prvog pacijenta kod kojeg je potvrđen koronavirus. Pacijent se nalazi u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević". Riječ je o mlađem čovjeku, a bolest je blažeg tipa. On se zasad osjeća dobro, riječi su premijera Andreja Plenkovića koje je izrekao 25. veljače ove godine na izvanrednoj konferenciji za novinare i tako potvrdio dolazak novog koronavirusa u Hrvatsku.
Odmah je počela istraga tko je taj nulti pacijent koji je između 19. i 21. veljače bio u Milanu.
- Doslovno nekoliko minuta nakon objave svi inboxi bili su mi puni. Nitko nije znao da ja iz opreza taj dan nisam otišao na posao, iako smo bili uvjereni da će brat biti negativan. To se pokazalo dobrom odlukom jer zbog nas nitko nije morao u samoizolaciju i, srećom, nikoga nismo zarazili - priča Igor Vidić, brat blizanac nultog pacijenta.
Prijatelji, znanci i nepoznati ljudi, bezbroj novinara, svi su mu postavljali isto pitanje: "Je li vaš brat pozitivan na covid?" Bilo mu je potpuno jasno da javnost zanima sve oko tada još uglavnom nepoznatog virusa, ali nije im bilo u interesu da se javno objavljuju njihovi podaci.
Sljedeći je dan Igor službeno postao prvi oboljeli. Modus operandi bio je potpuno jednak za njega kao i prethodni dan za njegova brata. Hitna pomoć stigla je pred zgradu u kojoj žive, svi u tada još neobičnim skafanderima, te su ga prevezli k bratu u Zaraznu, u malu bolničku sobu koja im je dva tjedna bila dom.
Kao u stakleniku
- Iz današnje perspektive potpuno je jasno da ni brat, ni ja ne bismo bili u bolnici. Naši simptomi su tada, a i sada bi bilo tako, okarakterizirani kao blaži. Sitna temperatura, malo malaksalosti i izgubljen osjet okusa i mirisa. Kao što sam vam i tada rekao, ja sam se osjećao kao da imam gripu - kaže Igor.
Soba u kojoj su boravili bila je zaključana i gotovo nitko u nju nije ulazio. Sami su mjerili temperaturu, razinu kisika u krvi i otkucaje, a osim toga, videonadzorom su bili pokriveni 24 sata. S liječnicima su razgovarali preko interfona ili mobitelom.
Osoblje je u zaštitnim odijelima donosilo hranu - otključali bi vrata, ostavili hranu i udaljili se. Posebna briga se vodila i oko toaleta. I za to su imali protokol. Prije obavljanja nužde trebalo je uliti neko sredstvo, a nakon obavljanja čekali su deset minuta prije puštanja vode. To su bile mjere sigurnosti da virus ne uđe u kanalizaciju.
Naravno, tada se jako malo znalo o virusu, stizale su vijesti iz cijelog svijeta o brzom širenju i radilo se sve da se potpuno minimizira i isključi mogućnost prijenosa virusa.
- Sada je, naravno, sve drugačije. I dalje sam zahvalan svima koji su brinuli o nama, a sada se često znam nasmijati i reći da me sve to podsjeća na azil. Soba je bila uglavnom u staklu i naravno da je svima bilo zanimljivo vidjeti te bolesne, prve s virusom - smije se Igor.
Za njih su vrijedila i druga pravila koja više nisu praksa. U bolnici je bio dva tjedna, a mogao je izaći tek kad su dva uzastopna testa na covid-19 u razmaku od 14 dana bila negativna. No, ni to nije bilo dovoljno jer su nakon izlaska iz bolnice još dva dodatna tjedna bili u samoizolaciji.
Poseban tretman
Nova pravila su potpuno drugačija. Izolacija bolesne osobe traje deset dana jer se smatra da nakon toga više ne mogu biti prijenosnici bolesti, uz uvjet da tri dana nije bilo povišene tjelesne temperature i da nema značajnih simptoma.
- Na posao sam se fizički vratio tek u svibnju. Tako smo se dogovorili zbog opreza. Naravno, radio sam od doma. Doduše, u međuvremenu je došlo do lockdowna, a dalje svi znamo priču - navodi Igor.
Iako je u početku epidemije velik broj zaraženih govorio o stigmatizaciji, Igor kaže da on to nije doživio. Ljudi ga se, dodaje, nisu bojali, niti su bježali od njega. Više su prijatelji zbijali šale na njihov račun da je to bio jedini način da u nečemu budu prvi.
- Iako smo znali da nismo ništa pogrešno napravili i da smo zapravo bili odgovorni, biti prvi u ovoj situaciji nije ugodno. Naravno, sada je svima jasno da uvijek mora postojati nulti pacijent i da nije bilo nikakve šanse da epidemija ne dođe u Hrvatsku. Trebalo je neko vrijeme da prođe ta nelagoda, ali ljudi su doista bili divni prema nama - prisjeća se.
Vrijeme je prolazilo, vise nisu bili u fokusu javnosti, a zdravstveno stanje oboljelih, kojih je bilo sve više, nije se moglo pratiti po pacijentu iz dana u dan kao što je bila situacija s blizancima.
Nekoliko puta, gotovo dva mjeseca nakon što je covid bio iza njega, imao je podsjetnike na cijelu situaciju.
- Prošlo je sigurno dva mjeseca otkako sam prebolio covid. Otišao sam na tehnički pregled i kada sam dao osobnu, nastala je panika jer je sustav javljao da sam pozitivan. Bilo je sigurno 20 ljudi, raspad sistema, redari i ja koji uporno pojašnjavam da je to pogreška. Došla je i policija. Na kraju sam jedva dobio auto - smije se Igor.
Slično mu se dogodilo i u ljekarni. Dao je zdravstvenu, ispalo je da je u crvenom. I onda opet isto - morao je izaći, zatvorila su se vrata i počela je opsežna dezinfekcija.
- I policija je dolazila provjeriti jesam li u samoizolaciji barem dva puta, i to debelo nakon što sam prebolio covid - kaže Igor i dodaje da, osim ovih situacija, nikakvih drugih problema nije imao.
Na pitanje kako danas doživljava cijelu koronakrizu, kaže da vjerojatno kao i svi ostali.
- Moj imunitet je vjerojatno prošao tako da sam u istom riziku kao i ostali. Ne paničarim, nisam uplašen, I ponašam se po pravilima. Nosim masku, držim distancu koliko mogu. Naravno, dok su radili kafići, otišao bih na kavu, ali nisam išao po zabavama gdje ima puno ljudi - napominje.
Od ožujka, kada su službeno bili negativni, do danas nisu bili prijavljivani kao kontakti oboljelih i nisu bili u samoizolaciji, ali kada bi se to dogodilo, ne bi to smatrao problemom.
- Činjenica je da nitko ne voli biti zatvoren, ali nema smisla što se toliko drami oko toga. Budeš deset dana kod kuće, i to je to. Zapravo, čak mi ni boravak u bolnici nije ostavio neki ružan dojam pa da se sad grozim te pomisli. Naravno, sigurno je razlog i to što sam bio blaže bolestan - smatra Igor.
Jer, realno, nije se ni tada bojao. Osjećao se dobro, a u glavi mu je stalno bilo da su mladi i zdravi i zbog toga mu nije padalo na pamet da bi se moglo dogoditi nešto lose.
Šest puta testiran
Odluke Nacionalnog stožera, kaže, ne pada mu na pamet propitkivati. Nije epidemiolog, govori, niti liječnik, pa smatra da struku treba slušati.
- Iskreno, već dulje ne pratim brojeve jer time ne mogu ništa promijeniti. Protiv mjera nemam ništa, gledam na to da cijeli svijet to očito radi s razlogom. Nekako pomisliti da se žrtvuje i jedan život mi je nešto što smatram pogrešnim - ističe Igor.
Što se tiče testova na covid koje mnogi smatraju neugodnim iskustvom, Igor kaže da ih je napravio šest. To je bilo nešto što je bilo nužno i o tome uopće nije razmišljao. Dođu, naprave bris i odu.
- Nikakav problem - kaže.
S druge strane, poznaje sve više oboljelih, što samo po sebi govori da je situacija itekako eskalirala.
Otvaranje Arene u kojoj se smještaju pacijenti potpuno mu je logično jer je priljev bolesnika prevelik, i to, nažalost, onih s težim kliničkim slikama.
U vrijeme kad su brat i on bili u bolnici, situacija je bila potpuno drugačija.
- Tih prvih dana bili smo sami. Poslije su počeli polako dolaziti i drugi pacijenti, ali to je bilo vrijeme kad se svaki pozitivni hospitalizirao. Sjećam se da smo prvih dana u večernjim satima 15 minuta izlazili na balkon koji je zajednički sa svim sobama na toj strani - prisjeća se i nastavlja da im je to dobro došlo da protegnu noge i udahnu svježi zrak jer zapravo nisu smjeli ni prozore otvarati.
- Kad smo se šetali, gledali smo prazne sobe - priča i dodaje da ne može niti zamisliti situaciju koja se trenutačno odvija po bolnicama.
- Nitko, pa ni ja, tada, krajem veljače i početkom ožujka, nije mogao zamisliti razmjere ove krize. Nadam se da će uz odgovornost i dolazak cjepiva u ovoj novoj 2021. ta cijela priča biti iza nas i da ćemo na godišnjicu toga, 25. veljače, biti covid free te se vratiti životu koji smo imali, a koji smo olako shvaćali i ponekad ga smatrali dosadnim. Svima želim da se u Novoj vrati ta dosada - zaključuje prvi oboljeli Igor Vidić.