Nakon četiri godine vlasti i odlaska jakog vođe, pad rejtinga stranke je čak i prirodan. Stvar je, međutim, u tome što se taj pad treba uzeti kao taktički i privremeni”, kaže Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, komentirajući situaciju u kojoj se našao SDP. Ni nakon provedenih unutarstranačkih izbora koji su iznjedrili Davora Bernardića kao novog predsjednika i promijenili strukturu vodstva, u SDP-u nema mira. Bjesne unutarstranački ratovi, osnovao se sindikat, stranka je bez novca, pa zaposlenima reže plaće, podižu se članarine, ne nalaze se kandidati koji bi nastupili na lokalnim izborima, a Bernardiću se poručuje da postane pravi predsjednik - prvi, a ne prvi među jednakima. Kruna su zadnji rezultati istraživanja javnog mnijenja prema kojima rejting SDP-a četvrti mjesec uzastopno pada i trenutno ga podupire 22,4 posto birača.
Plaćanje ceha
Plaća li SDP ceh za to što se i dalje bavi samim sobom, pitali smo prof. Čulara. “U odnosu na primjedbu da se stranka bavi sobom, moje je mišljenje suprotno. SDP se, i to razmjerno neuspješno, puno više bavi tekućim stvarima koje dolaze na dnevni red. Malo se bavi sobom. A upravo to su svi kandidati za predsjednika SDP-a najavljivali, uključujući Davora Bernardića. Govorili su da se treba napraviti generalna analiza dosadašnjeg rada SDP-a i detektirati sve što je bilo loše”, kaže prof. Čular koji smatra da SDP-u nedostaje proces bavljenja sobom na način koji bi urodio nekim plodom, bilo u ideološkom ili organizacijskom smislu. “Previše se bave svakodnevnom politikom umjesto strukturnim problemima s kojima su suočeni nakon odlaska Zorana Milanovića”, dijagnosticirao je prof. Čular.
“Bero ne vodi stranku. On naprosto nema energiju i karizmu koja je potrebna vođi. Uz to se u najvećoj mjeri orijenitrao na mlade ljude koji nemaju osnovnih političkih znanja. Naravno da će novi predsjednik stranke izabrati svoj tim, ali to ne znači da može i treba ignorirati sve što je postojalo i radilo se prije njega”, kaže jedan od stranačkih veterana, iznimno nezadovoljan načinom na koji ih vodi Bernardić. U njegovoj stranačkoj politici kao glavni prioritet iščitava zgaziti sve u SDP-u što je iza sebe ostavio Zoran Milanović, a manje mu je važno što stranka za to vrijeme luta.
“SDP gubi ulogu lidera u oporbi, a primat uzima HNS. Što je i logično. Bero ne može biti vođa oporbe kad nije vođa ni u svojoj stranci. Glavnu riječ vodi Rajko Ostojić. Na sjednicama Predsjedništva SDP-a Ostojić govori po 45 minuta, a Bero kima glavom”, ogorčeno iznosi jedan od istaknutijih članova stranke koji smatra da novi predsjednik vodi lošu politiku, ali poriče da mu se sprema puč. Medijska nagađanja da se Bernardiću sapuna daska nakon lokalnih izbora naš sugovornik smatra spinom bliskog suradnika novog predsjednika “koji time prikriva njihovu nesposobnost”.
S definiranjem problema koji ovoga časa muče SDP slaže se i pripadnik druge struje, jedan od najbližih suradnika Davora Bernardića. On, međutim, tvrdi da SDP ostaje lider oporbe, ali probleme nalazi u provedbi odluka novog vodstva. “Reagirali smo odmah pošto je utvrđeno da je ministar Pavo Barišić plagijator i odmah je rečeno da ćemo tražiti njegovu smjenu. Ali nije mi jasno zašto nije reagirao naš Klub zastupnika”, kaže ne skrivajući ljutnju što je ispalo da se u zahtjevu za opoziv ministra Barišića SDP priklonio HNS-ovoj inicijativi. Odgovornost za loše stanje u stranci nalazi u Klubu SDP-ovih saborskih zastupnika. “Novo vodstvo i Klub u kojemu je stara garda ne funkcioniraju dobro. Barišić je najbolji primjer. Stranka je tu odluku donijela 12. siječnja, a Klub je realizirao nakon četiri dana”, navodi naš sugovornik i poentira tvrdnjom da je konvencija SDP-a na kojoj se biralo novo stranačko vodstvo dala crveno svjetlo starom kadru. Iznosi podatak da od 37 saborskih zastupnika na konvenciji, 24 nisu prošla ni u jedno stranačko tijelo iako su se kandidirali. “Konvencija ih nije htjela, samo što oni toga još nisu svjesni ili ne žele prihvatiti činjenično stanje”, navodi i zaključuje da zbog osobne frustracije sada kuju urote.
Stara garda
“U svakom slučaju, nisu se iznutra posložili, što se može vidjeti po načinu na koji funkcioniraju i izjavama viđenijih članova koje ukazuju na vrludanje. Novo vodstvo trebalo bi ponuditi sadržaj oko kojeg će okupiti ljude. Mislim da Bernardić to do sada nije uspio napraviti”, kaže prof. Čular. Dodaje da iz Bernardićeve kandidature nije ni bilo jasno što nudi SDP-u, a sada je očito da nije uspio nametnuti program čija bi svrha bila potaknuti raspravu u SDP-u koja bi vodila tome da vide gdje su.
“Bero nije sjeo i razgovarao ni s kim iz stare garde. Uopće ga ne zanima što mislimo ili što znamo. Zato luta i daje izjave koje štete stranci. Primjerice, oko Ine. Prvo je podržao otkup Ine od MOL-a, onda se vidjelo da to nije tako dobro, pa smo išli s interpelacijom, a potom je rekao da želimo sudjelovati u otkupu dionica Ine. U čije ime to govori?! Ja u tome ne želim sudjelovati!”, ogorčena je osoba koja je obnašala ministarsku dužnost u Milanovićevoj Vladi. U poduljem popisu zamjerki novome stranačkom šefu njegovi kritičari posebno ističu pisma koja je slao premijeru Andreju Plenkoviću i predsjedniku Sabora Boži Petrovu. Smatraju da su pisma dodvornička i besmislena s obzirom na to da je SDP u oporbi. Tvrde također da kreiranje SDP-ovih politika nije prioritet njihovu šefu, nego je svu energiju usmjerio na promjenu krvotoka stranke. Optužuju ga da prilikom obilaska stranačkih organizacija zaobilazi njihovo vodstvo i bez znanja čelnika lokalnih organizacija sastaje se s članovima i dogovara oko lokalnih izbora. Kažu da je to napravio u Splitu, Zadru i Zagorju.
“Lokalni izbori su uvijek važni. Oni pokazuju smjerove stranaka na nacionalnoj razini. U SDP-u će kandidati koji budu uspješni na lokalnim izborima i postanu gradonačelnici i načelnici postati dio upravljačke strukture koja će utjecati na politiku novog vodstva”, kaže prof. Čular i vraća se na snažan dojam da je Bernardić bez vizije i zaključuje da može imati ozbiljne probleme ako loše prođu na lokalnim izborima. “To bi mu moglo otvoriti bokove, a ionako je izvrgnut kritikama i nezadovoljstvu. Ne vjeruje se da je sposoban uspješno voditi stranku”, kaže.
Prof. Čular, međutim, navodi da bi u situaciji kada se opozicijska oštrica preselila, a HNS počeo dominirati sa svojim inicijativama, bilo da je riječ o politikama Vlade ili lokalnim izborima, SDP morao biti spreman na kratkoročne žrtve vezano uz položaj u opozicji, pa i izborima, makar to bili i izbori u Zagrebu. “Sada je je problem što je Bernardić, a i većina drugih kandidata, obećavao da će se stranka odmah vratiti na rejting od 33 posto ili na vlast. To je prirodni cilj političke stranke, ali moraju biti svjesni da neke njihove bitne i nužne unutarnje promjene mogu značiti privremeno odustajanje od nekih ciljeva, dakle gubitak izbora, pa i odustajanje od toga da se negdje izađe”, kaže prof. Čular.
Osobni odnosi
Oponenti politike novoga vodstva ljuti su zbog svega, a posebno zbog kadrovske politike. Tvrde da je jedini Bernardićev kriterij pri promicanju ljudi na stranačke pozicije osobni odnos koji ima s njima. “Po čemu je Dominik Etlinger u kombinaciji za kandidata za gradonačelnika Zagreba? Koje on to kvalitete ima, osim što je u vrlo dobrim odnosima s Bernardićem”, jedno je od pitanja koja se postavljaju unutar SDP-a. Među ogorčenim SDP-ovcima povodi nezadovoljstvu su isti, a razlika je samo u tome tko će govoriti javno, a tko ne. Predrag Fred Matić progovorio je javno, i to vrlo oštro, ne skrivajući kako ga je povrijedila reakcija vodstva na njegovu ambiciju da se kandidira za zagrebačkoga gradonačelnika. “Novoj garnituri u Predsjedništvu ja ne mirišem dobro jer su me izabrali članice i članovi, a ne preko šalabahtera. Većinom su to defetisti koji kažu da je to uzaludna bitka. To su ljudi za koje, većinom, nitko nije čuo, ne poznaju ih ni susjedi, a ponašaju se kao da su prvaci svijeta”, rekao je Matić i zaključio da je dio čuvara u srpskom logoru prema njemu bio bolji od pojedinih članova Predsjedništva SDP-a. Prvi ga je poklopio Zlatko Komadina, primorsko-goranski župan, koji je bio jedan od Bernardićevih glavnih logističara u kampanji za izbor predsjednika stranke, da bi se u polemiku uključio i Ranko Ostojić javno kritizirajući stranačko vodstvo.
Što će se dogoditi potraju li sukobi i kaos u SDP-u duže vrijeme i hoće li to otvoriti prostor novim lijevim strankama, pitali smo prof. Čulara. Odgovara kako ne očekuje da će ovu situaciju u SDP-u iskoristiti stranke koje su lijevo od njih. “Nisam uvjeren u to. Prije bi se moglo dogoditi da im HNS uzme inicijativu, nego što se trebaju plašiti krupnijih iskoraka na ljevici koji bi ih ugrozili”, uvjeren je Čular koji smatra da ni protestne stranke ne mogu puno profitirati. Kaže da su se, prije svega Most, a onda i Živi zid, dobrim dijelom ispuhali na izborima 2015. i 2016. godine i ne vjeruje da postoji prostor za stvaranje novih takvih stranaka, a da su postojeće koje zajedno nose do 18 posto glasova dosegle plafon.