Ovo nije epitaf jednom izborniku. Izborniku koji je zasluženo živio na lovorikama, koji je krenuo u tihu smjenu generacija, koji je tražio vrijeme, sustav i sastav. Koje, eto, nije našao. No, ovo nije priča o "potrošenom čovjeku", jer umnogočemu u cijeloj priči nije bio sam. General mora preuzeti najviše kritika, po zapovjednoj liniji odgovornosti, i ne može se kriti iza svoje pješaštva, iako mu je, tako ispada, to isto pješaštvo radilo o glavi. Ne svjesno, ali kako je sam istaknuo, dovoljno da to prihvati i napravi rez. "Nisam bio dosljedan sebi", reći će Zlatko Dalić.
Ovo je, ustvari, analiza ne samo Eura, već pospremanje posljednje tri godine, koje, u biti, nisu potrošene. Jer, izuzev fakta da doista jest ostvario sve postavljene ciljeve,...