Nakon smrti braće Roka i Andrije Kovačeva, koji su poginuli planinareći u Julijskim Alpama u Sloveniji, gradonačelnik Kaštela Denis Ivanović donio je odluku o proglašenju Dana žalosti sutra, 11. listopada.
Zastave na zgradi Gradske uprave i ostalim zgradama u kojima je sjedište pravnih osoba i obrtnika bit će spuštene na pola koplja, a neće biti programa i događaja sa zabavnim sadržajem te će svi ugostiteljski objekti svoje poslovanje prilagoditi dostojanstvenom obilježavanju Dana žalosti, priopćeno je iz Gradske uprave.
Kako je pisala Slobodna Dalmacija, jedan od braće oženio se prije nekoliko mjeseci, dok je drugi uskoro trebao imati svadbu.
Podsjetimo, uz dvojicu braće u Julijskim Alpama poginuo je i Marijo Boko (38) iz okolice Solina.
Hrvatsko planinarsko društvo Mosor oprostilo se od njega dirljivom objavom na Facebooku. Objavu prenosimo u cijelosti:
- Cijelu planinarsku zajednicu šokirala je vijest o lavini u Sloveniji i pogibelji braće Andrije i Roka Kovačeva iz Kaštela, te našeg dugogodišnjeg člana Marija Boke. Tuga je odmah postala pregolema. Naš Marijo, momak toplog duha koji se učlanio u Društvo prije nekoliko godina. Odmah je završio opću planinarsku školu i postao aktivnim radom te djelima punokrvni Mosoraš. Bio je duša svake zabave, svakog izleta, sve nas je odmah osvojio svojim smijehom, empatijom i vedrinom. On je bio momak kojem ništa nije bio problem. Kad bi trebalo prenositi materijal na radnim akcijama za obnovu Doma na Mosoru, njegov kombi je vozio non-stop. Boko je volio sve vrste planinarenja i ulagao svoje slobodno vrijeme u planinarsku edukaciju i osobno usavršavanje.
Volio je guštati u planini, gradelavanju u planinarskim kućama, pogotovo u pl. kući Lugarnica na Mosoru. Tamo je redovito dežurao. Volio je zimske uspone te je odradio nekoliko zahtjevnih visokogorskih (zimskih) uspona na snježne europske vrhove, ne samo vrhove planina u Hrvatskoj.
Bio je i veliki humanitarac kada smo se dogovarali za kuhanje „O La La“ večera. U samo 5 minuta obavio je razgovor i omogućio nam cijelu restoransku kuhinju za korištenje. O Mariju bismo mogli knjigu napisati koliko predivnih uspomena imamo s njim. Nažalost, nema riječi kojima bismo rekli koliko će nam nedostajati u planini, ali također i u svakodnevnom životu. Još uvijek nam je teško prihvatiti da nećemo vidjeti njegov zarazan osmijeh i veselje koje je uvijek dijelio.
Dragi Marijo, nismo bili spremni za tvoj prerani odlazak. Nedostajat ćeš nam na izletima i druženjima. Ništa neće moći zamijeniti tvoj osmijeh i zezanciju. Bit ćeš uvijek u našim mislima. Zauvijek ćeš nam biti u srcu.
Vole te tvoji Mosoraši!
Posljednji ispraćaj našeg Marija bit će u subotu, 11. listopada 2025. godine u 15:00 sati na mjesnom groblju sv. Jure u Ogorju Gornjem.
Sućut možete izraziti na Lovrincu od 13:00 do 13:30, objavljeno je na Facebooku.
O dramatičnoj potrazi oglasili su se i slovenski GSS-ovci na svom Facebooku, a na kraju su poručili: ‘Razmislite kada, zašto i kako se upućujete u planine, ne zbog nas, nego zbog onih koji vas čekaju kod kuće‘.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
- Sigurni smo da ste već vrlo dobro informirani o činjenici da smo imali tešku nedjelju i pola ponedjeljka. U narednim retcima dobit ćete i pogled kroz oči gorskih spasilaca, koji su bili dio ove intervencije.
Nedjelja ujutro, pogled kroz prozor obećavao je dan pogodan za izležavanje. Opuštajući zvuk kapi kiše ubrzo je presjekao zvuk pozivatelja. Gotovo sigurno nitko nije očekivao poruku "Lavina odnijela tri planinara pod Toscom". Kod kuće smo morali izvaditi zimsku opremu iz stražnjeg dijela ormara i požuriti.
Već dugo nismo imali toliko opreme u automobilima, a stvarno smo željeli probiti se do Konjščice kako bismo barem dio puta uštedjeli. Uz nešto manevriranja zbog stabala na cesti, to nam je i uspjelo.
Zakoračili smo u zimsku bajku na Konjščici, ali ne kako bismo uživali, nego zbog vrlo ozbiljne stvari. Zajedno s kolegama iz Radovljice morali smo se probiti kroz novonapadali snijeg. Nakon dvosatne kalvarije stigli smo na mjesto nesreće, osigurali očevice i započeli aktivnosti.
Uvjeti su bili zaista izazovni. Padao je snijeg, bili smo natopljeni snijegom i znojem, vjetar je puhao taman toliko da su se mnogi razboljeli, ali su nam se mišići tresli da temperatura ostane barem cca 37 stupnjeva. Sve zajedno dodatno je bilo "spontano puzanje" koje je dodatno pojačalo popodnevno sunce.
Upravo kad smo locirali prvu žrtvu, nas u jarku prošla je jeza u obliku krika "LAVINAAAA!!!". U jarku se kvalitetno skloniti jednostavno ne možeš, pa se u nekoliko sekundi svatko snašao kako je znao i umio, nadajući se da će sve brzo proći.
Brzo smo pripremili žrtvu nesreće za prijevoz helikopterom, posljednji od nas je po mraku odveden u dolinu.
Danas smo rano nastavili spašavanje. Helikopter nas je odveo na dno jarka. Na temelju viđenog dan ranije zaključili smo da postoji najveća vjerojatnost da su nestali tamo. Ispostavilo se da su naše pretpostavke točne. Nedugo nakon dolaska, naš pas je pronašao prvog, a nedugo nakon toga pronašli smo još jednog planinara. Nažalost, nikome se više nije moglo pomoći.
Još uvijek sabiremo misli o svemu ovome, prizori i osjećaji su još uvijek vrlo živi i razmišljat ćemo o njima još neko vrijeme. Moramo se zahvaliti kolegama iz Gorske reševalne službe Radovljica, Gorske reševalne službe Jesenice i psima spasiocima koji su nam pomogli u ovom teškom spašavanju. Obiteljima preminulih upućujemo iskrenu sućut. Ali na kraju ne možemo bez savjeta koje smo (pre)više puta podijelili s vama: razmislite kada, zašto i kako idete u planine, ne zbog nas već zbog onih koji vas čekaju kod kuće. Sretno!, poručili su slovenski GSS-ovci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....