Katarina Turković Gulin, dugogodišnja aktivistica Udruge Franak, članica Aleksićeve stranke Snaga, po zanimanju odgajateljica iz Rijeke za koju je šira javnost čula 2019. godine kao kandidatkinju za europarlament, ispričala se Denisu Smaji, bivšem koordinatoru i zamjeniku predsjednika Upravnog odbora UF zato što ga je na vrhuncu frakcijskih obračuna unutar UF oklevetala da se prodao bankama, tajno sastajao s ministrom financija Zdravkom Marićem i insinuirala da udruzi radi iza leđa.
Te je optužbe obznanila 26. kolovoza 2018. na svom zidu na Facebooku. Sada, dvije i pol godine kasnije, suočena sa Smajinom tužbom za klevetu, priznaje da je "u afektu i pod izazvanim emocijama, a bez prethodno utvrđenih i potvrđenih činjenica, napisala u objavi i komentarima svoje osobne stavove o Smaji, što je čitatelje moglo navesti na zaključak da se Smajo prodao bankama te primio troškove puta u Rusiju i karte za nogometnu utakmicu finala Svjetskog prvenstva." Žao joj je, kaže, što je Smaji uzrokovala osjećaje uznemirenosti i nelagode.
To je dio sudskog epiloga krize koja je 2018. tresla Udrugu Franak - Smajo je upozoravao na štetnost dualne pozicije Gorana Aleksića i njegovih istomišljenika; da osobe koje su i aktivisti UF i članovi Snage s političkim ambicijama sastavljaju listu odvjetničke mreže i stavljaju u privilegiranu poziciju pojedine odvjetnike - pri čemu su neki od tih odvjetnika i sami bili aktivisti, pa i članovi Nadzornog odbora, poput najistaknutijeg Srđana Kalebote.
Hrvatska odvjetnička komora tada je izrazila jasan stav da takva praksa nije u skladu s njihovim kodeksom. Tim slučajem bavilo se i Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, ali na koncu nisu protiv Aleksića pokrenuli postupak za utvrđivanje sukoba interesa ocjenjujući da je Aleksić listu odvjetnika kreirao kao član UF, a ne kao saborski zastupnik - a to je izvan domene Povjerenstva. No, to Aleksića nije lišilo političke odgovornosti.
U jeku afere i raslojavanja UF sukobljene strane pucale su žestokom municijom u međusobnim obračunima difamirajući svoje kritičare, ali i novinare optužujući ih da lažu i izmišljaju kad pišu o stanju u UF. Aleksić i Kalebota su čak u pisanim pritužbama i sudskim tužbama protiv novinara otišli tako daleko da su tvrdili da ih novinari uopće nisu zvali i pitali drugu stranu - premda postoje ispisi telefonskih poziva.
Na valu unutarnjeg sukoba frankera Katarina Turković Gulin objavila je sporan status u kojemu je stavove prikazivala kao činjenice: "Neću govoriti o karakteru, samo ću reći činjenice, i ono što sam i njemu u lice. Nikad me nitko nije tako razočarao. U trenutku kada se nazire kraj naše sedmogodišnje borbe protiv banaka, jedina osoba koja je moguće u sukobu interesa je naš hrabri pilot, Denis Smajo, koji sve dovodi u pitanje iz samo njemu znanih razloga. No nije baš bistro to što radi, jako prozirno i već viđeno.
Da je bilo biti muha na onoj kavi koju je srdačno popio sa ministrom Marićem, ljubiteljem i zaštitnikom banaka. Ili još bolje, da je bilo biti muha u onom avionu kojim je putovao na utakmicu u Moskvu gdje se susreo s ministrom, na onoj karti za tekmu koju je tko zna tko platio, da je bilo vidjeti na čijim je ramenima dogovarao tajni sastanak s ministrom. I potrudio se da bude tamo sam. Da je biti mušica pa vidjeti što je sa bankom dogovorio, i kakav mu je danas kredit, ima li ga uopće. E da je bilo biti bar komarac, pa vidjeti kakav je dogovor postigao i što je sve dobio u zamjenu da nas proda, da proda sve dužnike u francima...
Informacija je točna, pisana potvrda o svemu ovom postoji, izvješće od samog heroja pilota. Hvalio se svojim odlaskom u Moskvu, i 'slučajnim' susretom s ministrom, gdje je 'slučajno' dogovorio kavu kroz par dana, i 'slučajno' na toj kavi otkrio ministru sve buduće korake UF, ponudio pomoć, zabrinut za poslovanje banaka!?! Nama aktivistima koji smo nakon tog njegovog izvješća postavljali pitanja o konkretnom sadržaju sastanka, nije odgovarao ni na što...
To je heroj! Postavljen kao lice Udruge Franak za kamere. Netko je morao biti neka vrsta glasnogovornika, on voli kamere, i to je htio... pozornost, medijsku važnost. UF ga je stvorila, no to mu danas nije dovoljno..."
Status je bio povod duge facebook rasprave u kojoj su se redale optužbe na Smajin račun, a Katarina Turković Gulin dolijevala bi svako malo ulje na vatru: "Tko bi povjerovao da bi heroj radio u interesu banaka?... Nitko od nas nema onu korist o kojoj govori mala maca pilot..."
Suočena s tužbom na riječkom Općinskom sudu na kojoj bi morala dokazati činjenice o tome da su Smaju banke kupile i da je spletkario s ministrom Marićem, aktivistica i političarka ipak je reterirala i spor razriješila nagodbom: preuzela je sudske troškove i ponudila ispriku. Na novinarski poziv kratko je uzvratila da ne želi ništa komentirati i uputila nas je na svog odvjetnika Marka Rogića koji je potvrdio da je došlo do nagodbe, da se njegova stranka pisanim putem ispričala i da je tužitelj bio zadovoljan s isprikom. Smajo je to odbio komentirati.
Iako kratak u razgovoru s novinarima, Rogić se podužim mejlom nekoliko sati kasnije obratio i glavnom uredniku Jutarnjeg lista "vezano za ishod kaznenog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj: K-758/18, zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona". Obavještava glavnog urednika da njih dvoje na novinarski upit nisu imali nikakvih posebnih komentara i da se suzdržavaju od potenciranja bilo kakvog daljnjeg javnog polemiziranja spornog odnosa.
Međutim, u tom kratkom razgovoru Rogić je, požalio se glavnom uredniku, detektirao tendenciozan ton novinarke: "Unatoč činjenici kako je riječ o suštinski privatnom odnosu dviju osoba, iz razloga što je predmetom navedenog postupka upravo zaštita nečije časti i ugleda, bez postojanja konkretnog javnog interesa, već, dapače, oprečno postignutom sporazumu involviranih osoba, gospođa Godeč je pitanja mojoj klijentici intonirala na način da bi zaključenje sporazuma i objava pisane isprike impliciralo postojanje kaznene odgovornosti moje klijentice i izbjegavanje plaćanja novčane kazne(?!).
Uzme li se u obzir temeljno načelo kaznenog postupka o presumpciji nedužnosti do donošenja pravomoćne meritorne sudske odluke (koja u ovom slučaju svakako neće biti donijeta), takvu formulaciju upita držim sasvim tendencioznom i svakako oprečnom interesima osoba o čijim se pravima ima namjeru pisati, odnosno sporazumu koji su stranke postigle u kaznenom postupku".
Ima toga još. Rogić kaže da "bez ikakve namjere utjecanja na slobodu pisanja medija i neovisnog novinarstva" glavnom uredniku mail upućuje kao "nastojanje skretanja pažnje na praksu medijskog pisanja o privatnim odnosima dviju osoba, protivno principima profesionalne novinarske etike, uz moguće veću/jaču povredu osobnih prava od one koja je bila povodom iniciranja kaznenog postupka". Izražava nadu da će glavni "naći razumijevanja za intenciju pisanja ovog maila, odnosno poduzeti određene korake iz reda uredničkih prerogativa"!