PUT PREMA POMIRENJU

Klasić: S prvim koracima kasnimo 25 godina; Lučić: Ovo je na tragu onog što je Tuđman tražio

Potpredsjednik Vlade Boris Milošević (SDSS) ide u Knin na obljetnicu Oluje, a ministar branitelja Tomo Medved u Grubore
Boris Milošević i Tomo Medved
 Darko Tomaš/Željko Puhovski/Cropix

Priča jednog Srbina iz Hrvatske”, nazvao je svoj status na društvenim mrežama Boris Milošević, potpredsjednik Vlade za društvena pitanja i ljudska prava koji dolazi iz redova SDSS-a. Nakon što je zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga održala u Saboru osoban, emotivan i pomirljiv govor, otkrivši da je kao osmogodišnja djevojčica bila u koloni koja je u vrijeme rata napustila Knin, na sličan istup odlučio se i potpredsjednik Vlade Milošević, koji se također upustio u još jedan iskorak s ciljem pomirenja Hrvata i Srba, a to je odlazak u Knin.

- U Knin idem jer želim olakšati budućnost djece srpske nacionalnosti. Idem jer mislim da je sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje - napisao je potpredsjednik Vlade u Facebook statusu u kojem je podijelio osobnu priču o gubitku bake, ubijene u šibenskom zaleđu nakon Oluje.

Ljudske sudbine

I dok povjesničar Hrvoje Klasić smatra da se tim činom odlaska potpredsjednika Miloševića u Knin i ministra branitelja Tome Medveda u Grubore “neće dogoditi ništa epohalno”, povjesničar Ivo Lučić, pak, drži da je to ipak veliki doprinos hrvatske Vlade pomirenju i normalizaciji odnosa.

- Problem je što iza gesti obično ne stoji sadržaj koji pokazuje iskrenu promjenu mišljenja. Mislim da 25 godina ipak kasnimo s prvim koracima pomirenja. Rat se može promatrati na više nivoa, a upravo s osobnim pričama Anje Šimprage i Borisa Miloševića, s jedne strane, te Tome Medveda, s druge strane, upotpunjujemo tu priču o povijesnim događajima promatranim kroz ljudske sudbine. Priča o ratu uvijek se može gledati samo kroz politički odnos hrvatskog i srpskog predsjednika, a pritom ne uzeti u obzir stotine tisuća priča običnih ljudi kojima nije toliko lako sjesti za stol i o tome pričati. Očito nikad nećemo stvoriti empatiju Srba prema Tuđmanu, a ni Hrvata prema Miloševiću, ali obične ljude možda će nam biti lakše razumjeti - kazao je Klasić. Povjesničar Ivo Lučić, pak, ističe da Hrvatska danas, 25 godina nakon rata, i na ovaj način pokazuje da je demokratska država koja je “omogućila pripadnicima srpske manjine zastupljenost u Saboru, ali i sudjelovanje u vlasti”.

- To je na tragu onoga što je predsjednik Tuđman konstantno tražio i često zastupao u javnim nastupima. Na rat možemo gledati iz perspektive politike, strategije, statistike, činjenica, ali poslije svega i ljudskih sudbina što budi empatiju i poziva na mir. Ovih dana u javnosti, pa i u Saboru, čula su se osobna iskustva i doživljaji zastupnika srpskoga naroda, koji najavljuju dolazak u Knin na obilježavanje Dana pobjede i Domovinske zahvalnost - kazao je Lučić te dodao:

- Ovo je jako važno i ovi potezi su prema mom osobnom uvjerenju vrlo korisni za hrvatsko društvo i državu. Inzistiranje na “proporcionalnosti” je politikantstvo koje isključuje mudrost i odgovornost. Ovo je svakako uspjeh sadašnje Vlade koja je kreator te politike. Dobra su potvrda tomu nervozne reakcije iz Beograda i Banjaluke.

Milošević u svom postu otkriva kako mu nije bilo lako donijeti odluku o odlasku u Knin.

Privatna tragedija

- Kako zbog privatne obiteljske tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbjeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran - napisao je nadalje u Facebook statusu Milošević te nastavio:

- U Knin idem otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom - navodi Milošević, koji je prvi put javno podijelio svoju osobnu priču o mobilizaciji oca i gubitku bake, 67-godišnje Dare Milošević ubijene 7. rujna 1995. u selu Bribirske Mostine.

Njen ubojica, razvojačeni pripadnik 15. domobranske pukovnije Veselko Bilić, osuđen je u siječnju 1996. na osam godina zatvora. Vrhovni sud mu je kaznu potom smanjio na sedam i pol, no Bilić je na kraju ukupno izdržao tri i pol godine zatvora. Naime, u svibnju 1998. predsjednik Franjo Tuđman mu je ukazom smanjio kaznu za dvije godine, a poslije toga mu je ona još ublažena zbog dobrog vladanja i zdravstvenih problema.

Bivši ministar obrane u SDP-ovoj Vladi Ante Kotromanović za N1 televiziju je na pitanje o Miloševićevoj odluci da ode u Knin i Medvedovoj da ode u Grubore rekao kako je sve to skupa zanimljivo.

- Stvarno je politika licemjerna i prevrtljiva. Da je bilo tko iz lijeve Vlade na vlasti, današnja ekipa iz HDZ-a bi ih žestoko napala zbog toga što idu u Grubore. Treba pozdraviti ovaj potez. Drago mi je što ministar branitelja shvatio što je budućnost. Odlazak Tome Medveda u Grubore i dolazak Miloševića u Knin je odličan čin, ističe Kotromanović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 18:23