Jedna od posljedica odluke Ustavnog suda kojom se ukida presuda Ivi Sanaderu za ratno profiterstvo je zaustavljanje svih postupaka pokrenutih zbog te vrste kriminala.
Zastara do 2010.
- Sve istrage koje je Državno odvjetništvo pokrenulo po Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije trebaju biti obustavljene, a u slučajevima gdje su podignute optužnice, sudovi trebaju donijeti presude kojom ih odbijaju - kaže dr. Davor Derenčinović, predstojnik Katedre kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, napominjući da se to odnosi na djela u kojima je do 2010. godine nastupila zastara.
Tumačenje je pogrešno
Dr. Derenčinović smatra da je Ustavni sud donio ispravnu odluku zauzimajući u predmetu Sanader stav da kod kaznenih djela ratnog profiterstva nema zastare, ali samo pod uvjetom da ona nije nastupila do 16. lipnja 2010. godine, kada je na snagu stupio novi Ustav.
Njegov umirovljeni kolega dr. Petar Novoselec drukčijeg je mišljenja.
- Tumačenje Ustavnog suda članka 31., stavka 4. Ustava u predmetu Sanader je pogrešno. Za sva kaznena djela obuhvaćena tim člankom Ustava zastara je prema tadašnjem zakonu (Kazneni zakon iz 1997. godine) nastupila nakon deset godina - kaže dr. Novoselec i pojašnjava kako bi to značilo da se ustavna odredba, ako bi se odnosila samo na kaznena djela koja u vrijeme njezina donošenja, dakle 2010. godine, nisu zastarjela, ne može primijeniti ni u jednome slučaju.
- Znači odredba Ustava po kojoj ratno profiterstvo ne zastarijeva bi bila besmislena - zaključuje dr. Novoselec.
Dr. Derenčinović misli da Ustavni sud nije mogao drugačije odlučiti.
Upućuje na članak 31. Ustava, stavak 1., u kojem je sadržano načelo zakonitosti. Po toj ustavnoj odredbi - koja navodi: “nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna” - nema retroaktivne primjene zakona ako je nastupila zastara.
- Od samog početka sam upozoravao da se ne može na taj način mijenjati Ustav. Ne može se u Ustav ugraditi nešto čime bi se degradirala druga odredba, u ovom slučaju odredba koja jamči načelo zakonitosti - smatra dr. Derenčinović.
Promašeni pokušaj
Kaže da je izmjena Ustava bio promašeni pokušaj da se ostvari apsolutna pravednost.
- Pravednost podrazumijeva i formalnu pravednost, ne smije se retroaktivno primjenjivati zakon - nastavlja dr. Derenčinović i podsjeća kako je odmah upozoravao da kazneno pravo nije najbolji instrument da se isprave nepravde iz privatizacije. Trebalo je, smatra, potražiti neke druge mehanizme, bilo kroz porezne, bilo kroz druge propise.
Društvena podloga
Inicijator ustavnih promjena o nezastarijevanju ratnog profiterstva koje su dobile svoju formu u članku 31., stavku 4. Ustava (on glasi: “Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se), bivši predsjednik dr. Ivo Josipović, inače profesor kaznenog procesnog prava, bliže je stavu dr. Novoselca.
- Mislim da je Ustavni sud, koji je inače tako sklon svrhovitom tumačenju propisa, u ovom slučaju propustio potražiti pravu svrhu, moralnu i društvenu podlogu za članak 31., stavak 4. Ustava. Istina, u samoj odluci, Ustavni je sud s pravom ukazao i na neke važne propuste u postupku protiv g. Sanadera koji mogu opravdati ukidanje presuda - kaže dr. Josipović.
Dalje navodi da samo naizgled Ustavni sud ne dovodi u pitanje nezastarijevanje ratnog profiterstva, ali Ustav ipak tumači tako da gotovo sav pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ostaju izvan dometa pravde.
Naglašavajući kako je institut zastare potreban, dr. Josipović ističe da je kod ratnog profiterstva stvar ipak malo drugačija.
Zastara je potrebna
- U slučaju kriminalnog dijela pretvorbe i privatizacije, sudionik kriminala i njegov zaštitnik bila je sama država, odnosno moćan krug ljudi iz politike i gospodarstva koji je donio zakone o pretvorbi i privatizaciji, odlučivao o njoj, odnosno kontrolirao sve procese koji su omogućavali ratno profiterstvo.
Nadalje, oni su odlučivali o kaznenom progonu i mogli su, što su i učinili, zaštititi sebe i svoje saveznike u kriminalu i sačuvati oteto narodno bogatstvo.
Kriminalni dio pretvorbe i privatizacije i ratno profiterstvo u najvećoj mjeri su zločin u organizaciji ili pod pokroviteljstvom države - kaže dr. Josipović.
Sprečavali pravdu
Kao ključno postavlja pitanje mogu li izvorni cilj i svrha zastare biti primijenjeni na ratne profitere i pretvorbene kriminalce.
- Jer oni su bili dio tog kruga organiziranih osoba iz vlasti i politike koji je sprečavao da se kriminal raščisti. I upravo je u tome ključ tumačenja ustavne odredbe o nezastarijevanju - naglasio je bivši predsjednik države.