PRIJEPOR U CRKVI

Kojim bi se cjepivom trebali cijepiti katolički vjernici? Evo što kaže Papinska akademija

Ivan Dominik Iličić tvrdi da je Pfizerovo i oxfordsko cjepivo napravljeno od fetusa te da se vjernici njime ne smiju cijepiti
 Eva Marie UZCATEGUI/AFP

Smiju li se katolički vjernici cijepiti protiv covida-19 ako je cjepivo uzgojeno na kulturama koje imaju porijeklo u embrionalnim stanicama ili fetusima? Čak i unutar Crkve postoje neslaganja, pa je, recimo, riječki dominikanac Ivan Dominik Iličić istupio tezom da je i Pfizerovo i oxfordsko cjepivo napravljeno od fetusa, i vjernici se ne bi smjeli cijepiti, na što je odgovorio zadarski svećenik Marino Ninčević, koji je rekao da je to neznanstveno izvrtanje koje nema veze sa stajalištima Katoličke crkve, i da se treba cijepiti. Što je istina?

Tajnik Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, izv. prof. i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu monsinjor Vladimir Dugalić rekao je da treba dobro razlikovati koja su cjepiva etički prihvatljiva, a koja ne: "Iz onoga čime sada raspolažemo i onoga što pokazuju znanstvene studije doznajemo da neka cjepiva, primjerice oxfordsko pa i rusko i kinesko, nisu etički prihvatljiva“.

Naime, RNK cjepiva nisu uzgajana ni na kakvim staničnim kulturama, nego su sintetizirana, a adenovirusna cjepiva jesu uzgajana na staničnim kulturama koje imaju porijeklo u embrionima stanicama. Prema Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu, Pfizer-BioNTechovo cjepivo nije, a oxfordsko jest, proizvodno vezano s embrijskim stanicama.

Papinska akademija za život objavila je 31. srpnja 2017. dokument kojim je prokomentirala pitanje cijepljenja u Italiji. Prema stajalištu Akademije, "u prošlosti su se cjepiva pripremala uz korištenje stanica pobačenih ljudskih fetusa, no stanične linije koje se danas koriste veoma su udaljene od dotičnih pobačaja". Cjepiva koja su najčešće korištena u Italiji, ona su protiv rubeole, vodenih kozica, dječje paralize i hepatitisa A.

"Treba napomenuti da danas više nije potrebno dobivati stanice iz novih dobrovoljnih pobačaja, i da su stanične linije na kojima su cjepiva temeljena dobivene isključivo iz dva fetusa pobačena šezdesetih godina prošloga stoljeća", piše u objavi, koju je preveo portal Bitno. Ali, još 2005. Papinska akademija za život objavila je i dokument pod naslovom: "Moralna promišljanja o cjepivima pripremljenima od stanica pobačenih ljudskih fetusa". U dokumentu se podsjeća na razliku između formalne i materijalne suradnje. Formalna suradnja je ona kad moralna osoba surađuje u nemoralnom djelovanju druge osobe, dijeleći s njom zle namjere. S druge strane, kada moralna osoba surađuje u nemoralnom djelovanju druge osobe bez zlih namjera, to je materijalna suradnja. Ipak u toj situaciji najistaknutiji je vid pasivne suradnje. "Upotreba cjepiva čija je proizvodnja povezna s pobačajem sačinjava u najmanju ruku materijalnu pasivnu posrednu, udaljenu suradnju u pobačaju i materijalnu, pasivnu, neposrednu suradnju s obzirom na trgovanje tim cjepivima. Stoga je dužnost liječnika i očeva obitelji da potraže alternativna cjepiva (ako postoje) i naprave pritisak na zdravstvene vlasti kako bi nabavile druga cjepiva kod kojih nema moralnih dvojbi", objavila je Papinska akademija.

A zatim slijedi zaključak: "Ipak ako su izloženi značajnoj opasnosti, moralno problematična cjepiva mogu se privremeno upotrebljavati". Iako će vjerojatno biti onih koji će odbijati oksfordsko cjepivo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 00:13