'Kolege s Hitne više mi se ne javljaju, ali ja hodam uzdignuta čela. Nažalost, sa slučajevima poput Gabrijelovog susretala sam se i ranije...'

Liječnici s Hitne pomoći u Metkoviću, kao i medicinske sestre iz Metkovića, koji se "pojavljuju" u tužnoj priči oko smrti malenoga Gabrijela Bebića, više mi se ne javljaju... Kada me vide na cesti, okrenu glavu, isto kao da se nikada u životu nismo poznavali.

Do trenutka Gabrijelove smrti i izbijanja afere uredno su mi se javljali. Čak i neki vozači Hitne pomoći, kao i spremačice, sebi su dali za pravo da mi "dignu" pozdrav i da pokraj mene prođu kao da se nikada nismo poznavali. Ja ne znam zašto je to tako? Valjda zbog toga što želim da hrvatska javnost zna istinu o tom tragičnom slučaju koji se nije smio dogoditi.

Međutim, ne uzrujavam se puno oko toga što mi se ne javljaju. Takvo ponašanje najviše govori o njima samima. Ja svojim gradom hodam uzdignuta čela i svakoga...