Iako smo kontaktirali Ministarstvo financija, Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Državni zavod za statistiku, nismo uspjeli doznati koliko je iznosio deficit ili suficit zdravstvenog sustava u ukupnom deficitu konsolidirane opće države koji je bio na rekordnoj maloj razini od 0,8 posto bruto domaćeg proizvoda. Naime, već je godinama i desetljećima Ministarstvo financija u ratnom sukobu s Ministarstvom zdravlja i HZZO-om kada su posrijedi financije i izračuni fiskalnih i poslovnih manjkova, pa iako sada i Eurostat, krovno statističko tijelo EU, potvrđuje statističke podatke RH, ovu informaciju nismo uspjeli dobiti. U svim dokumentima vezanima za državni proračun za 2016. nismo uspjeli pronaći te brojke, osim da je rebalansom proračuna određeno da će svi izvanproračunski fondovi, što uključuje i HZZO, imati deficit od oko milijardu kuna. No, nema podatka koliko u tome sudjeluje HZZO, ali i devet državnih bolnica koje su uključene u državni proračun, odnosno u državnu riznicu, kao što nema nekog općeg podatka za čitav zdravstveni sustav. Naravno, dio bolnica je formalno na proračunu županija i lokalnih jedinica, ali čak 90 posto rashoda bolničkog sustava čine velike državne bolnice, pa ne bi bio baš prevelik problem napraviti i taj izračun.
Vlastita računica
Stoga smo bili prisiljeni sami krenuti u izračun, a prema našem izračunu zdravstveni sustav je prošle godine u deficitu konsolidirane opće države sudjelovao s oko 600 milijuna kuna, što izgleda jako malo ako znamo da su ukupne obveze zdravstva krajem 2016. iznosile 7,6 milijardi kuna, a dospjele nenaplaćene obveze 3,5 milijardi kuna. Međutim, u proračunski deficit ulazi samo prirast novih dospjelih, a nenaplaćenih dugova HZZO-a i bolnica, kao i račun dobiti i gubitka HZZO-a, a kada se sve to sabere i oduzme, ispada da je ukupni novi minus u zdravstvu bio na toj razini. Nažalost, to nisu podaci Ministarstva financija, jer su nas oni uputili na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koje nam je izašlo u susret s određenim podacima, ali ne i svim izračunima, tako da smo analizu pokušali napraviti kontaktirajući veći broj analitičara i statističara. Ukupan rezultat bio bi gori za oko 800 milijuna kuna da nije bilo prijeboja između RH i BiH oko zdravstvenih troškova, što je u 2016. rezultiralo većim prihodom, a to je omogućilo da HZZO završi u plusu, ali i da državni deficit bude manji za 0,25 posto bruto domaćeg proizvoda. Da nije bilo toga, deficit bi iznosio 1,05, a ne 0,8 posto BDP-a.
600 milijuna gubitka
Naša računica se temeljila na tome da je HZZO ostvario u 2016. dobit od 696 milijuna kuna, ali da mu je dospjeli i nenaplaćeni dug porastao za 375,765.238 kuna, te da je dospjeli dug bolnica povećan za 600 milijuna kuna na godišnjoj razini. U ovu računicu smo uveli i računovodstveni minus ukupnog salda 61 bolnice koji iznosi 331 milijun kuna, a većina toga je vjerojatno od velikih državnih bolnica. Kada zbrojimo nove dospjele dugove i veći dio minusa u bolničkom sustavu, te od toga oduzmemo dobit HZZO-a, ispada da je deficit zdravstvenog sustava u 2016. bio na razini od oko 600 milijuna kuna, odnosno oko 0,2 posto BDP-a. Naravno, moguće je da griješimo pa i ovom prilikom pozivamo sva nadležna tijela da nas korigiraju i da nam daju prave informacije. Uglavnom, kada bi i ta brojka bila točna, s obzirom na to kolika su ukupna dugovanja u zdravstvu, ali i dospjeli nenaplaćeni dugovi, ni brojka od 600 milijuna kuna deficita ne bi bila prevelika.
Ukupna dužnička makroslika hrvatskog zdravstva, prema službenim brojkama, govori da su obveze bolnica u 2015. iznosile 4.232,499.343 kune, a od toga je bilo dospjelo gotovo dvije milijarde kuna. U 2016. obveze su iznosile 4.786,325.577 kuna, a dospjelo je na naplatu 2,6 milijardi kuna. Najveći dio obveza, više od 90 posto, odnosi se na lijekove - HZZO duguje uglavnom ljekarnama, a bolnice veledrogerijama. U svijetu zdravstva postoji i anegdota da su se, kada je prije tri godine Ministarstvo zdravlja krenulo u skraćivanje rokova plaćanja veledrogerijama, te tvrtke pobunile jer su već, zbog velikih rokova plaćanja, tijekom godina navikle poslovati kao kreditne institucije i profitirati od kamata, a ne od marže.
Kada je u pitanju prijeboj u kojem je HZZO ostvario prihod od 825,804.818, tu se radi o malo kompliciranoj računovodstvenoj shemi koju ćemo pokušati objasniti. Naime, kako se navodi u izvješću HZZO-a sa 2016., prijeboj je napravljen s BiH, Republikom Srpskom, Njemačkom, Srbijom i Crnom Gorom, ali je najveći dio došao prijebojem između HZZO-a i tijela za vezu Federacije BiH, te tijela za vezu Republike Srpske, provedenim krajem prosinca 2016. Tada su obuhvaćene međusobne obveze i potraživanja na ime paušalne naknade troškova zdravstvene zaštite za period od 2001. do 2015., točnije za cijelo razdoblje od stupanja na snagu Ugovora o socijalnom osiguranju između RH i BiH do kraja 2015. godine.
Tako je izvršen prijeboj u iznosu od 825,804.818 kuna, što je iskazano kao prihod u 2016., ali s tim da su izdaci (rashodi) koji su nastali u ranijim godinama iskazani u tim godinama kada je pružena zdravstvena usluga. Međutim, kada je realiziran prijeboj, prihodi koje je Hrvatska dobila su se knjižili u 2016., dok su rashodi koji su plaćeni BiH ostali uknjiženi na prijašnjim godinama. To je standardni računovodstveni model u kojem se prihodi bilježe kada se dobije keš, dok se rashodi registriraju izdavanjem fakture - na taj način se rashodi drže “pod kontrolom”, tako da nema prebacivanja obveza u iduće godine, a prihodi mogu bilježiti primitak samo kada zbilja sjedne keš.
Inače, prema podacima HZZO-a, ukupni prihodi i primici prema knjigovodstvenim pokazateljima u razdoblju siječanj - prosinac 2016. iznosili su 23.725,904.027 kuna, a izvršeni rashodi-izdaci su u iznosu od 23.029,196.616, te je ostvaren višak prihoda i primitaka u iznosu od 696,707.411 kuna. Pritom HZZO ima gotovo dvije milijarde kuna prenesenih gubitaka iz prijašnjih godina, pa ne čudi da su narasli i dospjeli dugovi u 2016., unatoč ostvarenju računovodstvene dobiti u 2016. godini.
Iz sanacije u sanaciju
U svemu tome valja naglasiti kako su nam u HZZO-u rekli da bolničkim zdravstvenim ustanovama redovito plaćaju u ugovorenim rokovima provođenje ugovorene zdravstvene zaštite i da nema nikakvih dugovanja po sklopljenim ugovorima. Naravno, tu onda dolazimo do toga da novac koji HZZO dostavlja bolnicama nije dostatan za poslovanje bolnica te da limitiranje budžeta bolnica nije adekvatni model poslovanja, već da bi se morao primijeniti model plaćanja po izvršenim uslugama. Primjena tog modela pokazala bi i koje bolnice imaju manjak, a koje višak posla i mogla bi se napraviti reforma bolničkog sektora. Uz to, Vlada HZZO-u ne plaća oko 1,6 milijardi kuna godišnje sukladno obvezama iz Zakona o obveznom i dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, a onda se zbog svih tih razloga svakih četiri, pet godina provodi sanacija zdravstvenog sustava. A sve to vrijeme ne znamo koliko je realni deficit tog sustava.