Osnovnu školu Kolinda Grabar Kitarović završila je u Donjem Jelenju, a tri razreda srednje škole u riječkoj gimnaziji. Četvrti razred završila je u Los Alamosu u New Mexicu, a odluka da nastavi školovanje u Americi bila je isključivo njezina.
Sama je sve odradila pred put i otišla preko Atlantika. Bio je to njen prvi samostalni odlazak od kuće, a u pismima roditeljima često je izražavala nostalgiju. Taj je osjećaj nakon duljih izbivanja iz Hrvatske ni kasnije nije napuštao.
”Jedino sam strahovala kako će me primiti u obitelji u kojoj sam dobila smještaj jer su bili republikanci, pretpostavljala sam da imaju predrasude prema djevojci koja dolazi iz nesvrstane Jugoslavije. Međutim, prevarila sam se. Imali su kćer godinu dana mlađu od mene, s kojom sam se odlično družila, i prihvatili su me kao vlastito dijete. Inače, Los Alamos nije tipičan američki grad jer je većina stanovnika zaposlena u obližnjem nuklearnom institutu, pa je to, rekla bih, pomalo umjetna sredina s visokim akademskim standardima i bez kriminala i nasilja kakavi su prisutni u drugim gradovima”, kaže Kolinda Grabar Kitarović.
Diploma i vjenčanje
Nakon povratka u Hrvatsku upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu i studirala na katedri za engleski i španjolski jezik te književnost. Tijekom studija upoznala je Jakova Kitarovića, svojeg budućeg supruga, a diplomirala 1993. godine.
Ratne godine ostavile su traga na krhkoj Riječanki. Slike razrušene Hrvatske, prognanika, patnji duboko su je se dojmile. Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, ulijevao je nadu da će hrvatska budućnost biti bolja. Izbor Kolinde Grabar Kitarović bio je HDZ, pa će postati članica stranke. I nakon Filozofskog fakulteta nastavlja školovanje, te je kasnije pohađala Diplomatsku akademiju u Beču, a zatim magistrirala iz područja međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Hrvatska predsjednica bila je i dobitnica Fullbrightove stipendije za prijedoktorski studij iz međunarodnih odnosa i međunarodne sigurnosne politike, a usavršavala se na Sveučilištu George Washington u Washingtonu. Bila je i dobitnica stipendije Lukšić za usavršavanje u području upravljanja u visokim strukturama vlasti na sveučilištu Harvard u Sjedinjenim Američkim Državama. Bila je i gost istraživač na Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu.
Suprug Jakov Kitarović rođeni je Riječanin, a u Zagrebu je studirao na FER-u, čija je zgrada vrlo blizu Filozofskom fakultetu. Često su dečki s elektrotehnike odlazili vidjeti “cure s filozofije”. Vjenčali su se u Rijeci 1996. godine, neposredno prije nego što je Kolinda dobila prvu diplomatsku službu u hrvatskom veleposlanstvu u Ottawi.
Jakov Kitarović bio je profesor pomorskog prava u Rijeci, ali je profesionalnu karijeru zaustavio zbog naglog političkog uspona supruge. Upravo će Jakov biti u epicentru rijetke afere koja je pratila Kolindu Grabar Kitarović kada se na snimkama na YouTubeu, dok je bila veleposlanica u Washingtonu, vidjelo kako njen suprug prevozi u službenom automobilu djecu. Poslije se oko svega toga razvila duga trakavica, sa “sigurnjakom” u glavnoj ulozi koji se osvetio Kolindi jer mu nije produžila mandat u MVP-u. Član osiguranja Ivan Sarić danima je uhodio Jakova, snimao kako vozi Toyotu, djecu odvozi u školu, vodi ih na ručak i onda snimke stavljao na internet. Na jednoj je snimci u Jakovljevu društvu bila i supruga njemačkog veleposlanika u Washingtonu, pa su se u istragu umiješale i strane službe.
Uspon u diplomaciji
Kolinda je bila pozvana u Zagreb na konzultacije, a tko je sve bio u pozadini cijele afere, nikad se u potpunosti nije doznalo.
”Dužnost veleposlanice u Washingtonu obnašam 24 sata na dan i ne odvajam službeno i privatno vrijeme jer sam stalno na raspolaganju želeći unaprijediti prijateljske odnose sa SAD-om. Uz djelatnike veleposlanstva u tome mi pomaže i suprug, kojem sam odobrila korištenje službenog automobila za prijevoz djece, za nabave i sva druga zaduženja u organizaciji primanja u službenoj rezidenciji te za diplomatske aktivnosti”, izjavila je tada Kolinda Grabar Kitarović.
Profesionalni put započela je ranih devedesetih, prvo kao savjetnica pri Odjelu za međunarodnu suradnju u Ministarstvu znanosti i tehnologije, a nakon toga je postala savjetnica u Ministarstvu vanjskih poslova. Godine 1995. počeo je već uspon u karijeri, pa je tako Kolinda Grabar Kitarović u to vrijeme bila načelnica Odjela za Sjevernu Ameriku u MVP-u. Put prema uspjehu mogla je ponajprije zahvaliti znanju stranih jezika. Osim engleskog i španjolskog, fakultativno je učila i portugalski, a već je tada počela i s učenjem francuskog jezika. Kasnije je usavršila i talijanski i njemački. Zarađivala je prijevodima, pa je tako prevela knjigu ”Optuženik Heidegger” profesora Željka Loparića iz Brazila i upoznala Antu Čovića, tada ministra znanosti i tehnologije. U Ministarstvu se prvo zaposlila honorarno, a zarađivala je manje od sto njemačkih maraka.
Stalni je posao dobila u MVP-u u vrijeme dok je međunarodni odjel vodio Ivo Sanader, zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića. Surađivala je sa Zoranom Milanovićem, koji je također radio u MVP-u. “Američka veza” još iz vremena škole i nakon fakulteta također je na neki način otvorila njezinu diplomatsku karijeru, jer je boravak u SAD-u bio dobra podloga da stekne potrebno znanje i iskustvo koje će poslije razviti kao načelnica u Ministarstvu. Od 1997. do 2000. Kolinda Grabar Kitarović radila je kao diplomatska savjetnica, a u studenom 2003. izabrana je za saborsku zastupnicu u VII. izbornoj jedinici.
‘Crvenokosa’
Kolege su uvijek za nju govorile da su joj glavne osobine radišnost, profesionalnost i odgovornost. U Ministarstvu vanjskih poslova zvali su je i ”crvenokosa Kolinda” jer je obojila kosu u crveno. Uskoro je počela tijesno surađivati sa Sanaderom, koji je u njoj prepoznao i politički talent. Gdje se god pojavila, izazivala je pozornost. Kao manu su joj katkad spominjali i to što je previše pristojna, što svakoga sasluša i nikada ružno ne odgovara.
U Ministarstvu je Kolinda također bila na glasu kao veliki radnik, a njezine je bilješke volio pročitati i Tuđman, kad bi mu došle u ruke. Pedantno je opisala susrete s diplomatima koji su dolazili u Ministarstvo vanjskih poslova, bilježila svaki važan detalj.
Tomislav Serdar/CROPIX
”Kada sam upoznala Zdravku Bušić, rekla mi je da je predsjednik Tuđman 90-ih godina jako volio čitati moje bilješke. Početkom veljače 1993., kada sam došla u MVP, brzo sam imala vatreno krštenje, jer je u tijeku bila akcija Maslenica. Ranom zorom su me probudili, došla sam u Ministarstvo i rekli su mi što sve moram raditi: nazovi MUP, uzmi informacije, napiši tekst diplomatske note, pozovi na razgovor Nijemce, Francuze, Ruse, Amerikance, Britance... Bilo je jako osjetljivo, prevodila sam i onda iz tih bilješki za prijevod složila bilješke za predsjednika Tuđmana o tome što je tko rekao, što procjenjujemo, body language stranih veleposlanika”, prisjetila se tih vremena hrvatska predsjednica.
Tada je, nakon akcije Maslenica, napisala i priopćenje za javnost - domaćoj je javnosti trebalo reći da se Hrvatska vojska neće povući, a stranoj da će se možda povući. Kolindi je mnogo pomoglo znanje engleskog jezika, pa je našla zadovoljavajuću formulaciju za strane diplomate.
Iz Ottawe u Zagreb
U Kanadi, gdje je bila i ministrica savjetnica, nakon promjene vlasti u Hrvatskoj primila je vijest da se treba vratiti u Hrvatsku. Koalicija SDP-a, HSLS-a i HSS-a izvršila je velike promjene u hrvatskoj diplomaciji, što su mnogi smatrali čistkom, a vijest o povratku Kolindu je zatekla dok je bila trudna i imala komplikacije u trudnoći. Tražila je da se povratak odgodi dok ne rodi, ali joj je to odbijeno. Tadašnji ministar vanjskih poslova Tonino Picula poslije je tvrdio da nikada nije vidio pismo ministrice savjetnice u kojem traži da joj se produlji boravak zbog komplikacija u trudnoći. U Zagrebu je, dok je još održavala trudnoću, u bolnici napisala molbu za Fulbrightovu stipendiju, koju je dobila i tako su Kitarovići otišli u Ameriku. Poslije su se nastanili u Rijeci i kupili stan na kredit, a politički angažman odveo je Kolindu Grabar Kitarović na Markov trg u Zagreb, u Sabor.
”Bojila sam stan kada me nazvao ministar vanjskih poslova Miomir Žužul. Pitao me što radim, a ja sam mu rekla da farbam i prebacujem kutije po stanu. ‘Imamo mi u stranci nešto kutija za prebacivanje i nešto za farbanje. Bi li ti došla na razgovor?’ Beba mi je tada imala šest mjeseci, ali sam se ipak odlučila na odlazak u Zagreb.”
Imenovana je 23. prosinca 2003. ministricom europskih integracija i javnost je zaintrigiralo to što je s malom bebom, koju je dojila, dolazila na posao. Nije ni financijski sve tada bilo bajno, troškovi su bili veliki jer su Kitarovići stalno putovali na relaciji Zagreb - Rijeka. Strani diplomati naviknuli su se da Kolinda putuje u društvu supruga i bebe, pa se prisjeća i detalja kada ju je švedska šefica diplomacije dočekala i pričekala da sve troje izađu iz automobila. Zagrlila je dijete i njoj je to bilo posve normalno i sjajno što obitelj ide zajedno.
Foto: Nikša Stipaničev/CROPIX
Potpora obitelji
”Svoju obitelj beskrajno volim, supruga Jakova, svoju djecu Katarinu i Luku. Obitelj je uvijek na prvome mjestu i kada govorim o svojim najbližima, ali i u kontekstu društvenih vrijednosti. Ona je temelj svega. U svoju djecu ulažem iznimno puno ljubavi i truda. Unatoč svim njihovim ili mojim životnim ambicijama, najvažnije je da sazriju u odgovorne, tolerantne i dobre ljude.”
I u kampanji je Kolinda Grabar Kitarović govorila da bez podrške obitelji nikada ne bi mogla postići međunarodnu karijeru. Progovorio je i njen suprug, koji je otkrio da mu nije teško palo što je preuzeo dio kućanskih poslova i brigu o djeci.
”Ponosim se svojom obitelji, svojim majčinstvom, ali i načinom na koji uspijevam uskladiti sve svoje životne obveze. Snagu crpim iz naših zajedničkih uspjeha na svakom planu. Ponosim se što sam žena i što sam usprkos, ili baš zahvaljujući tome, ono što jesam. Svako sam svoje životno iskustvo stjecala strpljivo i korak po korak, ostajući tako u dobrim odnosima sa svim ljudima, a ponajviše u miru sama sa sobom.”