Kada su se na današnjem spomenu održanog u čast nedavno preminulog novinara Jovana Hovana u prepunom Hrvatskom novinarskom domu njegovi prijatelji digli sa svojih stolaca zapamtili su tek nekoliko rečenica sa komemoracije.
Prva je ona koju je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko opisao Hovana kao novinara koji je nakon pionirskog uspona u reportaži iznenada postao u mračnim epizodama povijesti devedesetih višak i smetnja za neke.
- Ako su ga neki 90 ih zaboravili, mi nećemo, rekao je Zovko i pročitao pismo Mirka Galića koji je proteklih desetljeća radio sa Hovanom.
- Eto, nakon Vjesnika umro je i Jovan Hovan. Izbacile su ga iz Vjesnika kolege za koje je mislio da su mu prijatelji. Hovan je bio sinonim za briljantne minijature koje su s njegovim šarmom tjerale da pročitate njegove zarazne reportaže. Bio je veliki Vjesnikovac u duši, napisao je Galić.
Osobito emotivan na komemoraciji bio je Boro Vučković, poznati televizijski novinar koji je uz Nadu iz kafića Globus proveo zadnje dane sa Flokijem.
- Moj prijatelj je proživio više života nego svi oni koji su mu nanjeli zlo. Nije previše birnuo o sebi i svom zdravju, ali je bio gospodin i radnik. Na rastanku rekao mi je hajde da konačno spojimo neugodno sa nekorisnim i napišemo nešto iz bolnice, rekao je Boro.
Ivica Buljan, urednik časopisa HND-a Novinar prisjetio se novinarskih susreta sa Hovanom u Aleji propalih komentatora dok je još mislio da je Jovan Hovan pseudonim.
- Nije ga se moglo ne voljeti. Nekima je smetalo njegovo ime, a ja sam mu rekao kao sam na ponosan na svog imenjaka Jovana. Mnogima je smetalo njegovo ime, a on je bio ponosan na njega, rekao je Buljan.