Premijer Andrej Plenković rekao je u razgovoru za CNN kako je svjesno donio odluku da se Hrvatska tijekom ljeta otvori kako bi spasila gospodarsku situaciju. “Svima je jasno, da se nismo otvorili, ne bismo imali sedam i pol milijuna turista. Namjerno sam to rekao na CNN-u jer sve ostalo što nije kontrolirani rizik, bio bi kompletni lockodwn i karantena. Više nemate nijednu vladu na svijetu koja će zagovarati takvu politiku”, kazao je na konvenciji izvoznika objašnjavajući isto ono što je rekao i tijekom intervjua na CNN-u.
Plenković je to rekao i na sjednici Vlade u kolovozu, a na CNN-u objašnjavao da je odluku o otvaranju donio na temelju razgovora s uglednim znanstvenicima, najvjerojatnije članovima Stožera i njihovim suradnicima. Kazao je kako su mu na osnovi praćenja širenja virusa govorili da se karakter virusa nije promijenio i da je otpornost ljudi na virus tijekom ljetnih mjeseci veća, a što je nama pomoglo ostvariti dosta uspješnu turističku sezonu. “Taj je potez bio dobar, mudar i opravdan i ponovili bismo ga da se nađemo u još jednoj takvoj situaciji”, rekao je Plenković, sam procjenjujući uspješnost svoje odluke. Stožer je samo mogao njegovu odluku umotavati u vlastita uputstva, više ili manje uspješno.
Naravno da i na CNN-u znaju kako je to u stvarnosti izgledalo tijekom ljeta. U busevima prema moru bio je obećan razmak između putnika, no vrlo su često bili puni. Slično je bilo i po obali. U dućanu u koji zalazim tijekom ljetovanja maske su bile prilično normalna pojava. Osim sredinom dana kada bi ona plavokosa prodavačica na blagajni masku koristila da sakrije podbradak. Bilo joj je teško udisati topli zrak. Na ulazu u konobu na istom Braču gdje se zarazio franjevac iz Palmotićeve konobar mi je, vidjevši da petljam s maskom, povlašteno rekao: “Ovdje ne morate nositi masku”. Frendica je na plaži pričala: “Na aerodromu me nitko nije ništa pitao, na ulicama nitko ne nosi masku niti to traže od tebe po dućanima”.
Ona je opisivala iskustvo iz Amsterdama u isto vrijeme, tijekom kolovoza. Da, nije po Europi bilo puno bolje, ljudi su umnogome slični i na isti se način ponašaju bez obzira na to odakle potječu. Razlika je u mjerama koje se donose i poštuju.
Nešto je i u nacionalnom PR-u, što nam je pokazao Jelko Kacin iz Slovenije, ali i u činjenici da kada smo mi bili na 200 novooboljelih dnevno, Italija je sa 60 milijuna stanovnika imala oko 500 zaraženih. Možemo se usporediti i s manjim grupacijama, u New Yorku živi oko 8 milijuna stanovnika, a neki je dan, kada smo mi imali oko 350 pozitivnih, tamo bilo 250 pozitivnih. Realno, malo je šansi brojkama pokazati da smo bili odgovorni i da smo znali što radimo. Još je gore uzmemo li primjere uputa i preporuka koje smo dobivali iz Stožera.
Postali su nam izvor viceva još tamo od one procesije na Hvaru pa do ljetnog otvaranja noćnih klubova, a njima se umnogome može zahvaliti nagli završetak turističke sezone i pozicija na crvenim listama drugih država. Posljednji je bio kada je Damir Trut, zamjenik ministra Davora Božinovića u Stožeru, komentirajući okupljanje koronaskeptika na Trgu kazao da su poštovali razmak. Mi ostali smo gledali fotografije i snimke. Pustili smo djecu u škole. Neki sjede u istoj učionici cijeli dan, kao da su u zatvoru. Ne smiju se miješati s drugim učenicima. Poslije će se naguravati u istim tramvajima. To je ono kada kontrolirani rizik ne uključi mikrošeptrljanje. Tada se na CNN-u Richardu Questu odgovara na neugodnu konstataciju: “Sada plaćate cijenu otvaranja”. Ukalkulirani rizik tu više ne zvuči dovoljno dobro.