Zaista, teško je reći što je nacionalno neodgovornije i politički sramotnije - kurvanjska šutnja HDZ-ova vrha o dramatičnim događajima u Vukovaru ili zakašnjela, usto i posve netočna, izjava Tomislava Karamarka po kojoj je postavljanje dvojezičnih ploča nezakonito.
Možda je najmanji problem u tome što šef HDZ-a očito ne zna zakone ili ih je spreman tumačiti krajnje proizvoljno i tendenciozno. Njegova tvrdnja da se ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina može implementirati samo ako to unapređuje odnose između većinskog naroda i manjinskih etničkih zajednica pati od manjka vjerodostojnosti. Karamarko bi, naime, morao objasniti kako to da u Udbini - gdje je HDZ na vlasti recentno postavljanje ćiriličnih ploča „doprinosi razumijevanju, suradnji i dijalogu“ između Hrvata i Srba, a u Vukovaru bi, po njemu, djelovalo posve suprotno.
KOMENTAR JELENE LOVRIĆ Politikanti iz HDZ-ove kuhinje zloupotrebljavaju ratne stradalnike
Osnovni je problem Karamarkova nedopustivo sporovoznog očitovanja o događajima u Vukovaru njegova faktička podrška nasilju. Šef najveće opozicijske stranke svu je krivicu za nemila zbivanja svalio na Vladu njeno je ponašanje napao kao nerazumno a da vandalsko čekićanje, o kojem bruje i svjetski mediji, nije ni spomenuo. Razbijačima nije uputio ni najblaži oblik kritike. Niti je pozvao na smirivanje situacije. Još manje na poštivanje regula pravne države. Šutnja je znak odobravanja. Karamarkova izjava može se razumjeti kao implicitna, ali posve jasna potpora agresivcima i destruktivcima. Pogotovo ako se poveže s njegovim nedavnim pozivom na, doslovce, demoliranje aktualne Vlade.
Svakoj opozicijskoj stranci, pa tako i HDZ-u, smjena je vlasti samorazumljiv cilj. Ali u demokracijama to se ne radi demoliranjem, kako to zagovara Karamarko ili kako to njegovi trabanti u Vukovaru upravo pokušavaju napraviti, nego zakonski utvrđenom procedurom, odnosno izborima. Rušenje vlasti na ulici ne spada u takva demokratski regularna sredstva.
Šef HDZ-a jasno bi se morao distancirati od nasilja i zbog utjecaja svoje stranke među kolovođama antićirilične bune. U predizbornom vremenu posve se jasno moglo vidjeti da je Stožer koji u Vukovaru orkestrira histeriju protiv implementacije dvojezičnosti tek instrument u rukama HDZ-ovih interesa. Interesi su legitimni, ali odgovornim političarima nacionalna je dobrobit ispred stranačke koristi. Ili se barem neće kockati sa sudbinom cijele države. Što Tomislav Karamarko upravo radi suportirajući i ohrabrujući snage nereda i rušenja. Moglo bi se govoriti da avet splitske Rive ponovno kruži Hrvatskom. Što znači da se HDZ opet, baš kao i onda, pokazuje potpuno nesposobnim funkcionirati kao demokratska opozicija. Zapravo funkcionira kao prijetnja demokratskim procesima.