Nakon što su ujedinjeni građani Hrvatske ministru zdravlja Dariju Nakiću rekli prvo složno “ne” za pokušaj neopravdanog povećanja dopunskog zdravstvenog osiguranja, što je na kraju “šaptom palo”, epidemija bi se mogla proširiti.
“Nećeš Nakiću!” upravo je krenulo iz Šibenika, a moglo bi se uskoro čuti više desetaka puta nastavi li ministar “na kapaljku” puštati svoju “viziju” preustroja hrvatskih bolnica. Sve se to događa bez “papira i olovke” odnosno jasnog plana iz kojeg bi zainteresirani vidjeli u koju “kućicu” ih se namjerava smjestiti i što je u tome objektivno dobro odnosno čuti što “narod misli”.
Na žalost, ministar umjesto konkretnih programa nudi verbalne mrvice s kojima su se ovih dana našli pogođeni Šibenčani. Negdje usput Nakić je kazao kako će šibenska bolnica imati status lokalne i to je na noge diglo i vlast i oporbu, ali i medicinsku struku koja kaže da će “braniti i obraniti” pravo Šibenčana na zdravlje na razini kakvu imaju. S pravom se pitaju zašto bi “Nakićeva zadarska bolnica” imala status regionalne, a šibenska ne premda su obje županijska zdravstvena središta!? Šibenčani se, naime, boje ukidanja nekih odjela premda crno na bijelo nigdje još nije obznanjen eventualni novi plan razvoja hrvatskih bolnica i promjene u odnosu na onaj koji je za prošle Vlade prihvaćen u Saboru i to uz veliku zastupničku potporu.
Ministar kaže da se na tome “još radi”, ali to ga očito ne sprečava da pokuša “opipati bilo” javnosti. No, to se pokazalo kao loše taktika koje samo diže tenzije, nerijetko nepotrebno.
Reorganizacija bolnica je ozbiljan posao u kojem treba dokazati tko će i gdje raditi određene djelatnosti s tim da su svi odavno suglasni kako ništa ne treba raditi na silu već uvijek samo uz snagu argumenata. Jasno je da odjeli na kojima nema ni dovoljno pacijenata ni dovoljno liječnika nemaju svrhu postojanja.
No, čak i da se u nekoj od bolnica odluči smanjiti broj odjela, to nikako ne znači da će se to dogoditi od danas do sutra ni u Šibeniku niti bilo gdje drugdje.
Zato bi ministar zbog “mira u kući”, da bi se moglo ozbiljno raditi, morao pripaziti na ono što javno govori jer svaka se njegova riječ doslovno odnosi na zdravlje svih građane Hrvatske.
U suprotnom, moglo bi mu se dogoditi da vrlo brzo “pogine od vlastitog metka”.