Od 10.000 radnika izravno zaposlenih u brodogradilištima i još toliko u tvrtkama partnerima, kooperantima i dobavljačima isključivo oslonjenim na brodogradnju kao tržište - polovica će iduće godine sigurno ostati bez posla.
Ako je brodogradnja, kako to tvrde najveći kritičari, godinama kupovala vrijeme i čuvala radna mjesta na teret državnog proračuna, u 2010. za tu industriju bez obzira na vlasništvo više neće biti milosti.
Drugi privatizacijski pokušaj, čiji će se rasplet znati već u veljači, čak ako i uspije u potpunosti, a to znači da svi dobiju nove vlasnike, donosi i značajno reduciranje kapaciteta i radnih mjesta. Nije tajna da su potencijalni kupci detaljno snimili stanje u škverovima te detektirali i veliki kadrovski višak. Oni koji su se ozbiljnije pripremali već imaju gotove evidencije svakog radnog mjesta i starosne strukture zaposlenika. Na isti način snimili su i kooperantsku radnu snagu, njih nekoliko tisuća svakodnevno angažiranih na raznim poslovima u brodogradilištima te i tu pronašli značajne neracionalnosti.
Dakle, računati na kupce kao slamku spasa, a k tome još i na njihovu socijalnu osjetljivost, naivno je i krajnje nerealno. Čak u varijanti da nekim čudom u vrijeme mrtvog tržišta donesu i nove poslove navozima, bez milosti će kresati sve troškove, a iskustvo govori da se najprije smanjuje radna snaga. Još je crnji scenarij ako i druga kupoprodaja propadne.
Premda Vlada pokušava smiriti nabrušene sindikate tezom da radi i na alternativnom planu spašavanja brodogradilišta, u to malo tko vjeruje. Takav plan neizvediv je bez podrške domaćih banaka kao najvećih vjerovnika, a sve odreda brodogradilištima su, uz izuzetak pulskog Uljanika koji još uživa njihovo povjerenje, zatvorile kreditne ventile i jasno poručile - ne želimo vas kao klijente. Taj stav nije promijenio čak ni pritisak iz samog vrha izvršne vlasti. Pod teretom 12 milijardi kuna nagomilanih dugova, bez novih poslova i zatvorenih kreditnih linija, navozi nemaju nikakve šanse, stečajeve neće izbjeći.
Zbog političkog oportunizma neće ih proglasiti Vlada kao vlasnik, dogodit će se vjerojatno nekontrolirano pod pritiscima vjerovnika i silom zakona. Šansu za opstanak ima Uljanik, uz bolne rezove moguće je da prežive i manja brodogradilišta kao što su Kraljevica te splitski BSO, ostali u sadašnjim okolnosti teško će dočekati kraj 2010. godine. (N. Horvat / EPEHA)