Povjerenica EU za regionalnu politiku Corina Cretu danas će posjetiti Hrvatsku, gdje će, uz sastanke s predstavnicima Vlade, sudjelovati i u debati s građanima o budućnosti kohezijske politike Europske unije. Povjerenica Cretu, u čijem su resoru najveća sredstva iz fondova EU namijenjenih Hrvatskoj, u intervjuu za Jutarnji list govori o tome kako smo do sada koristili ta sredstva, koja je budućnost kohezijske politike i kada će Europska komisija donijeti konačnu odluku o financiranju gradnje Pelješkog mosta.
Tijekom ranijih posjeta Hrvatskoj izražavali ste zabrinutost zbog sporog korištenja fondova iz okvira 2007.-2013. i upozoravali da se dio novca može izgubiti zbog kašnjenja u apsorpciji. Kako sada gledate na učinak u povlačenju novca iz tih fondova?
- Sjećam se da sam u to vrijeme izražavala zabrinutost; vrijedi podsjetiti da se Hrvatska priključila EU kasno tijekom razdoblja programa 2007.-2013. i imala određene probleme u provedbi velikih infrastrukturnih projekata. Bez obzira na to, uz stalne napore i specifičnu pomoć radne skupine za bolju implementaciju koja je formirana 2014. godine, Hrvatska je značajno poboljšala i ubrzala implementaciju na terenu. Do sada je isplaćeno 86 posto sredstava iz hrvatske omotnice za razdoblje do 2013., a očekujemo da će ove godine stići i novi nalozi za isplatu jer se približava prilično uspješnom zatvaranju programskog razdoblja u 2018. godini. Sada, kada se približavamo krstarećoj brzini u provedbi programa 2014.-2020., htjela bih naglasiti da uspjeh kohezijske politike ne ovisi samo o tome koliko se faktura šalje u Bruxelles, nego više o kvaliteti projekata na terenu, dobrobiti stvarne ekonomije i građana.
Ali korištenje fondova iz sadašnjeg programa 2014.-2020. još je sporo. Čini li Hrvatska dovoljno da bi to ubrzala?
- Više od 10,5 mlrd. eura iz europskih strukturnih i investicijskih fondova investirat će se u Hrvatskoj u tom razdoblju. To je čak tri četvrtine javnih investicija u državi. Tim investicijama želimo postići sljedeće ciljeve: dati potporu više od 7000 malih poduzeća i startupova, više od 300 tisuća kućanstava povezati na širokopojasnu mrežu i više od milijun ljudi bi trebalo imati bolju opskrbu vodom. Da bismo to postigli, moramo ubrzati odabir i provedbu projekata, za što je nužna djelotvorna koordinacija svih nadležnih ministarstava.
Neki ministri iz naše Vlade krivnju za kašnjenja u korištenju fondova prebacili su na sporost u procedurama. Kao primjer su spomenuti neki energetski projekti. Jeste li vi uočili takav tip prepreka?
- Općenito, ja se zalažem za smanjenje birokracije, ne samo zbog bržeg i lakšeg odabira projekata, posebno velikih i kompleksnih u infrastrukturi koji traže detaljan nadzor, nego i zbog lakšeg pristupa malih poduzetnika fondovima. To je jedno od ključnih područja o kojima razmišljamo u sadašnjoj, ali i budućoj kohezijskoj politici nakon 2020. U Hrvatskoj je poduzeto nekoliko mjera za pojednostavljenje i napori u tom smjeru moraju se nastaviti. Još jednom želim reći, što je glasnije moguće, da je važna suradnja i koordinacija između ministarstava i administracije, kao i pružanje pomoći promotorima projekata na terenu.
U kojoj je fazi konačna odluka EK o financiranju gradnje Pelješkog mosta, koji je sada nakon početka primjene Uredbe o sustavnoj kontroli putnika na vanjskim granicama EU postao još važniji nego prije, ne samo za Hrvatsku nego i za EU?
- Hrvatska je aplikaciju za taj “veliki projekt” predala EK krajem ožujka i sada je naše službe proučavaju. O ovom bismo projektu odluku trebali donijeti do ljeta.
Kad smo kod velikih projekata, neki su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu izrazili zabrinutost da bi projekt Sjeverni tok II, plinovod iz Rusije prema Njemačkoj ispod Baltika, mogao ugroziti ili smanjiti važnost LNG terminala na Krku u Hrvatskoj. Je li EK i dalje spreman financirati ovaj energetski projekt?
- Po našem mišljenju, LNG terminal na Krku je važan kandidat koji može postati regionalni terminal na sjevernom Jadranu i pridonijeti diversifikaciji regionalnog tržišta. Krk će uspostaviti novi plutajući terminal u prvoj fazi, a u drugoj i na kopnu, stvarajući time novi izvor plina za regiju u skladu s ciljevima iz energetske unije. Tako će povećati i energetsku sigurnost i natjecanje cijenama na tržištu.
EU je već počela raspravu o budućnosti kohezijske politike. Neki su zabrinuti da bi mogla biti u opasnosti i da će biti teško osigurati istu razinu sredstava za neto korisnike iz tih fondova u budućnosti. Brine li i vas to?
- Rasprava o kohezijskoj politici nakon 2020. je počela i gdje god idem, pozivam nacionalne i lokalne vlasti da se u to uključe. Već sam imala pozitivne povratne informacije da je ta politika pomogla u stvaranju novih radnih mjesta i održavanju našeg europskog načina življenja. To me dodatno motivira za nastavak još jačeg promoviranja kohezijske politike nakon 2020. kako bi se značajno investiralo u svim regijama EU, na osnovi specifičnih razvojnih potreba svake regije. Svjesna sam da ti pregovori neće biti laki i očekujem pritisak na ovu politiku. Ali spremna sam dokazati da ova politika daje rezultate. O tome govore brojke: u razdoblju 2007.-2013. investicijama iz kohezijske politike stvoreno je milijun radnih mjesta, što je trećina novostvorenih radnih mjesta u EU, a u istom razdoblju je pomoć pružena više od 400 tisuća malih i srednjih startupova. Moramo preteći sami sebe u programu 2014.-2020. To je naša odgovornost i tu računam i na Hrvatsku, koja može biti sjajan primjer kako kohezijska politika može povećati konkurentnost nacionalne i lokalne ekonomije.
Već se čuju pozivi nekih bogatijih članica da se uskrate fondovi onim istočnoeuropskim članicama koje nisu spremne dijeliti teret zbrinjavanja izbjeglica. Može li se to dogoditi?
- Ovo, jasno, nije debata za sadašnje razdoblje jer su omotnice i pravila do 2020. već postavljeni i, općenito rečeno, mi radimo na približavanju država, a ne dijeljenju, što je još važnije kada se suočavamo s izbjegličkom krizom kojom se bavimo kao Unija. Ali, kako je i čelnik EK Jean-Claude Juncker rekao, čini se da je ovih dana sve manje “stalnih Europljana” i sve više “privremenih Europljana”. Svoju ulogu kao povjerenica EU za regionalnu politiku vidim u smjeru zaštite interesa regije, a ne može se poreći da se mnoge regije suočavaju s ogromnim izazovima jer su prva crta na udaru izbjegličke krize.
Odlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije u proračunu EU stvara se rupa od oko 10 mlrd. eura. Hoće li to imati utjecaj na regionalnu politiku, gdje ide i najveći dio tog proračuna?
- Moramo vidjeti ishod pregovora prije nego što damo neki zaključak o tome. Općenito očekujem da će kohezijska politika biti pod pritiskom u budućim pregovorima, ali prerano je ulaziti u specifične pojedinosti.