Kornatska otočna skupina u modernom turizmu predstavljat će neocjenjivu nacionalnu vrijednost samo pod uvjetom da ostane onakva kakva je bila prije nekoliko godina: lijepa, netaknuta i nenarušena slika prošlosti, spomenik ljudskog rada i svjedok teške borbe za život. U kolikoj mjeri je to ostvarivo, to je pitanje na koje može pružiti odgovor samo zajednica, ne isključujući mogućnost stvaranja nacionalnog parka. …”
U povijesnom pregledu internetske stranice Nacionalnog parka Kornati, tako je još 1965. godine, predloživši proglašenje Nacionalnog parka Kornati, vizionarski napisao dr. Sven Kulušić. Inicijativa je, pak, stigla od samih Murterina koji već više od dvjesta godina na otočju imaju svoje prekomorske posjede. Dvije godine poslije Kulušićeve preporuke kornatsko otočje i jugoistočnu dio Dugog otoka sa zaljevom Telašćica proglašeno je rezervatom prirodnih predjela, da bi napokon 1980. godine Kornati dočekali proglašenje nacionalnog parka, piše Slobodna Dalmacija.
Skoro četiri desetljeća kasnije, spomen tog otočja mnogima pobuđuje slične asocijacije - Kornati su sinonim rajskog okruženja ugode i relaksacije te prvorazredna nautička meka. Kornatsko otočje, svih 217 četvornih kilometara, koliki je površinom nacionalni park sa svojih 89 otoka, otočića i hridi, pravi je raj za nautičare. Pogodna mikroklima i povoljan geografski položaj na najrazvedenijem dijelu Jadrana, odnosno Mediterana, pružaju posjetiteljima odmor za dušu i tijelo, a ovi su idealni uvjeti razlog zbog kojega Kornati svake godine bivaju sve poželjnija i posjećenija destinacija.
Spomenici graditeljstva
Većinu vanjskih otoka karakteriziraju kornatske krune, strmci ili litice, okrenute otvorenom moru. Najduža “kruna” iznad razine proteže se otokom Mana, a najviša je na otoku Klobučaru. Pažnju posjetitelja plijeni i Magazinova škrila ili Ploča, najveća kamena vapnenačka ploha na Jadranu. U neposrednoj je blizini Metline, najviše točke na otoku Kornatu odakle se pruža pogled na otoke i otočiće koji ga okružuju. Gosti željni lijepog pogleda mogu se popeti i do vidikovaca Vrh Opata i Litnji vrh na Veloj Smokvici, a one koje zanimaju povijesni detalji, svakako će obići male pojedinačne ili grupne četverokutne nastambe starih Kurnatara te najmarkantniju kulturnu građevinu na Kornatima - utvrdu Tureta za koju se pretpostavlja da je u razdoblju Bizanta imala vojnu namjenu. Vrijeme gradnje crkvice Gospe od Tarca gdje se i danas održavaju mise svake prve srpanjske nedjelje nije sasvim jasno. Zato se, sudeći po potopljenim ostacima solane, s relativnom sigurnošću može kazati da se u uvali Lavsa nalazilo skladište za sol još u drugoj polovici 14. stoljeća. Na otočiću Vela Panitula početkom 16. stoljeća izgrađen je mletački kaštel koji je prije svega služio kao mjesto za ubiranje poreza na ribu od kornatskih ribara. U njegovu neposrednom susjedstvu, na otoku Piškera ribari su podigli naselje s 36 kućica i magazina, osam mulića i pokretnim mostom između Vele Panitule i Piškere. U sklopu naselja izgrađena je i jednobrodna crkvica s gotičkim konstrukcijskim elementima, posvećena 1560. godine. Kaštel i cijelo naselje napušteno je vjerojatno krajem 18. stoljeća, padom Mletačke Republike. Na Kornatima su se dalje od obale gradili tzv. stanovi, u kojima se boravilo do preseljenja na obalu i suhozidi. Najviše je stanova na području Knježaka, Trtuše, Žejkovaca i Šipnata. Osnovni razlog gradnje znamenitih kornatskih suhozida bilo je razgraničenje posjeda i pašnjaka, ali i čišćenje tla od kamenja kako bi se dobilo što više iskoristive površine. Na estetskom planu suhozidi su danas simbol one vrste posebnosti koju urbanim prostorima osiguravaju velike katedrale ili rijetki spomenici graditeljstva, piše Slobodna Dalmacija.
Da bi mogli koristiti svoje posjede na Kornatima, Kurnatari su najprije morali naučiti ploviti, a za plovidbu je bio potreban brod i dobra upućenost u lokalnu meteorologiju te sigurno privezište u domicilnom naselju i u kornatskom portu.
Slavna Betina
Zbog golemoga prekomorskog posjeda Kurnatara, Betina je postala i ostala do danas najvažniji centar male drvene brodogradnje na Jadranu, a u murterskoj kapetaniji je i danas registrirano najviše malih tradicionalnih brodova.
U NP-u Kornati može se danas doći vlastitim (ili unajmljenim) plovilom ili u organizaciji brodara i/ili turističkih agencija diljem Jadrana koji organiziraju izlete u područje parka. Za individualne posjete vlastitim ili unajmljenim plovilom ulaznicu je moguće kupiti u prostoru recepcije NP-a Kornati u Murteru, ali i od recepcionara u “pokretnim” recepcijama na području parka. Princip rada “pokretnih” recepcija je takav da recepcionari u malim brzim plovilima obavljaju ophodnju u određenom dijelu parka, pružajući recepcijske usluge posjetiteljima. Izvan područja parka ulaznice se mogu kupiti putem webshopa, platforme mySea, na recepcijama obližnjih marina te u čarter-tvrtkama i turističkim agencijama od Zadra do Primoštena.
Savršeni suhozid
Kornatski zid u svoje tri osnovne izvedbe donosi kao na dlanu povijest odnosa na kornatskom kopnu i nezaobilazna je činjenica u njihovoj definiciji. Jedno od temeljnih obilježja suhozida jest sama orijentacija. Zbog toga što su svi veliki otoci izduženi, svi su zidovi građeni od mora do mora, s jedne strane otoka na drugu. Zid je točno toliko visok da ga ovca ne može preskočiti i prijeći na tuđi pašnjak, a onoliko širok koliko je potrebno da ga snaga vjetra ne razori. Duljina svih suhozida na procjenjuje se na oko 320 kilometara.
Sportski ribolov nije dozvoljen
NP Kornati ima dva službena ulaza, a to su sa sjeverne strane prolaz Velika Proversa, a s južne Vrata od Opata. Park se nalazi na udaljenosti od oko sedam nautičkih milja od Murtera, odnosno oko petnaest morskih milja od Šibenika i Zadra. Bitno je napomenuti da redovne linije za Kornate nema. Rezerviranje i organiziranje smještaja (noćenja) u prostoru NP-a Kornati obavljaju različite turističke agencije (u pravilu iz Murtera). Pored pružanja usluge smještaja (noćenja), moguće je od agencije zatražiti i dodatne usluge kao što su najam čamca, povremenu dopremu različitih potrepština s kopna i slično. U Nacionalnom parku Kornati nije dozvoljeno loženje vatre, kretanje izvan obilježenih pješačkih staza, penjanje po krunama, odlaganje otpada izvan mjesta predviđenih za odlaganje. Sportski ribolov je zabranjen!
Plovidba je dopuštena
Osim u zonama stroge zaštite, plovidba je dopuštena na cijelom području NP-a Kornati. Sidrenje i noćenje dopušteno je u uvalama Stiniva, Statival, Tomasovac – Suha punta, Šipnate, Lučica, Kravljačica, Strižnja, Vrulje, Gujak, Opat, Smokvica, Ravni Žakan, Lavsa, Piškera – Vela Panitula te u uvali Anica na Levrnaci, Podbižanj i Koromašna.
Devet ronilačkih zona
U NP-u Kornati postoji devet zona u kojima je dopušteno ronjenje: Kornat (Opat – Tanka Prisliga), Samograd, Oključ, Mala Panitula, Vela Panitula, Rašip, Kasela, Mana i Borovnik. Kupanje je dopušteno unutar kupališnih zona u udaljenosti od 50 metara od obale. Na području NP-a uređene su dvije poučne staze, Trtuša i Vela Panitula, dok je Kravljačica u fazi uređenja. Posjetiteljima je na raspolaganju čak 21 restoran te mogućnost smještaja u tradicionalnim kornatskim kućama.
Ocean od sedam milja
Brod nekadašnjih Kurnatara bio je višenamjenski. Dovoljno robustan za velike transporte i dovoljno lagan za ribolov. On je prije svega morao u normalnim uvjetima bez poteškoća preploviti Pučinu (morski prostor između Opata i Murtera, širok sedam milja), u uvjetima ondašnje plovidbe i odgovornosti na moru, pravi ocean. Sjećanje na taj drveni brod komemorira danas Udruga “Latinsko idro”, organizirajući svake godine o Svetomu Mihovilu “Dane Latinskog idra” i regatu.