Prof. dr. Stipan Jonjić s Medicinskog fakulteta u Rijeci jedan je od vodećih svjetskih znanstvenika s preko 200 znanstvenih radova i brojnim nagradama, a uža specijalnost mu je istraživanje odnosa virusa i imunološkog sustava. Za HTV-ovu emisiju 'U svom filmu' voditeljice Tončice Čeljuske govorio je zašto nas je virus iznenadio, kako cjepivo djeluje na njega i o svojoj karijeri imunologa u Hrvatskoj.
Čitavi znanstveni rad, već 40 godina, Stipan Jonjić posvetio je virusima. Objašnjava zašto je koronavirus drugačiji virus od bilo kojeg s kojime se znanstveni svijet do sada susreo.
- Što se tiče koronavirusa, oni su vrlo heterogena obitelj virusa, međutim, malo smo podcijenili koronaviruse globalno kao znanstvena zajednica. Iako se dosta znalo o njihovom genetičkom potencijalu, ova epidemija nas je iznenadila. Imali smo krivu procjenu da se radi o banalnoj infekciji poput gripe, kaže Jonjić.
Objašnjava da nas je virus iznenadio zato što je došao iz druge vrste te da su virusi naučili na sasvim drugi mikrookoliš u životinjskim vrstama.
- Stvar koju dan danas ne razumijemo je kako virus može biti takoreći podmukao, i da izazove infekciju koju mi ne osjetimo, koja je asimptomatska, dodaje.
Kaže kako je to svojstvo virusa odgovorno za pandemiju, jer je teško shvatiti da se praćenje ovog virusa ne može organizirati na način kako se to nekada radilo, nego moramo usvojiti mehanizme praćenja koji uključuju i ljude s blagim simptomima ili bez njih, jer jedino tako možemo ograničiti širenje.
- Kad govorimo o imunosti koja bi se trebala steći procjepljivanjem populacije, slažem se da je to negdje oko 70 posto. Međutim to će biti teško postići iz prostog razloga što naša populacija nije sklona cijepljenju, a dio mlađe populacije neće biti uključen zato što cjepivo vjerojatno još uvijek neće biti odobreno za dob ispod 18 godina, objašnjava imunolog Jonjić.
- Nama je važno da iskoristimo blagodat ovog cjepiva i zaštitimo ugrožene i što veći dio populacije, te ograničimo širenje virusa, dodaje.
Prof. dr. Stipan Jonjić smatra da ne bismo trebali računati na imunost krda. Objašnjava kako ne znamo kako bi to funkcioniralo s obzirom da je značajan dio populacije rezistentan, a ne znamo mogu li takvi ljudi unatoč tome biti zaraženi i širiti virus dalje, čime sama imunost krda onda ne bi mogla biti postignuta.
O razvoju cjepiva komentira kako misli da su kompanije i znanstvenici koji su ih razvijali postupili pametno.
- Napravili su tip cjepiva koji će najvjerojatnije zaustaviti epidemiju. Ciljali su najosjetljiviji dio virusa, na površini virusne čestice, na koji tijelo treba razviti protutijelo i blokirati ga, pojašnjava.
Kaže kako su strategije dostupnih cjepiva i njihove tehnologije različite, ali da u biti ni jedna nije nova, tako ni strategija mRNA cjepiva.
- Imate gen koji je pakiran u lipidnu ovojnicu ili nekako drugačije i on se unese u naše tkivo. Gen se prepiše u protein i taj protein je stran tijelu, on je antigen koji izazove upalnu odnosno imunosnu reakciju. Na njega nastanu antitijela i, pojednostavljeno, to je ono što nam treba da nas zaštiti od virusa, kaže.
- Već 15 ili više godina se i RNK i DNK tehnologija za vakcinaciju testira na životinjama u znanstvene svrhe kako bi napravili protutijela. Mislim da je ta tehnologija jednostavnija i sigurnija od drugih, izjavio je Jonjić.
Nuspojave na cijepljenje poput temperature, bolova u mišićima su moguće jer su to znakovi da se nešto događa, upalna reakcija je početak imunog odgovora tijela na virus, dodao je.
- Kao i većina biologa i medicinara, volio bih znati detalje poput koliko dugo će nas cjepivo čuvati od virusa, ali uvijek postoji revakcinacija, tako da bih iskoristio ovu priliku da potaknem čim veći dio pučanstva da prihvati cjepivo kao nešto što je dobro za njih da bismo se mi kao društvo zaštitili i na taj način osigurali normalan život i razvoj ekonomije, kaže Stipan Jonjić.
Dodaje kako su cjepiva bez presedana najveći domet učinka medicine na ljudsko zdravlje. Stotine i stotine milijuna ljudi su spašene, iskorijenjene su bolesti poput velikih boginja koje su harale i mijenjale društva i civilizacije.
Mi zapravo ne znamo kako će se ovaj virus ponašati, kako će ići njegova evolucija, ali mi ćemo biti mnogo upoznatiji s njime i možda u međuvremenu dokučiti neku Ahilovu petu u njegovom replikacijskom ciklusu.
Na pitanje kako je Kina tako brzo razvila cjepiva i prebrodila pandemiju, te je li moguće da se radi o laboratorijski uzgojenom virusu, Stipan Jonjić odgovara da su to teorije zavjere koje su dosad znanstveno demantirane.
Dodao je kako ne misli da je Kina išta brža u proizvodnji cjepiva od ostatka svijeta, već misli da je, kao i ostatak Azije, bolja u kontroliranju širenja pandemije unutar vlastite države.
Jonjić kaže kako je u komunikaciji sa svojim kolegom iz Singapura uvidio da su stanovnici tamo, unatoč njihovom velikom broju, puno discipliniraniji i poštuju pravila odnosno donesene epidemiološke mjere, što se pokazalo uspješnim u suzbijanju pandemije.
Kao najveću pouku pandemije imunolog Stipan Jonjić iznosi kako ovakvi virusi nisu dovoljno proučeni i da mnogo više resursa treba ulagati u sva područja znanosti i preventivna istraživanja.