BEZ ZASTOJA

Korona neće imati negativnih posljedica na liječenje neplodnosti

 

“Za sve pacijentice kojima je bio prekinut postupak medicinski pomognute oplodnje (MPO) zbog koronavirusa, odmah po otvaranju bolnica, odnosno kad je to epidemiološka situacija dopustila, praktički već prvih dana ‘normalnog’ rada, uslijedio je nastavak liječenja tako da nekog većeg zaostatka nemamo.

Naime, imali smo 120 žena kojima smo zbog Covida-19 prekinuli postupke zamrzavanjem i sad smo to morali nadoknaditi. One su imale prioritet, a nove pacijentice naručujemo za srpanj, što nije veliki problem. Povećali smo i broj pacijentica za kolovoz i rujan tako da korona ne bi trebala imati negativnih posljedica na liječenje neplodnosti, odnosno stvaranje liste čekanja”, kaže prof. dr. Dinka Pavičić Baldani iz Zavoda za humanu reprodukciju KBC-a Zagreb.

Brzi povratak

Dodaje da je ovaj brzi povratak bio moguć jer su u Zavodu i prije otvaranja napravljene smjernice.
“Pacijentice smo ranije kontaktirali kako bi se utvrdilo jesu li zdrave, kad bi i gdje mogle doći na nastavak liječenja, odnosno učinjena je neka vrsta trijaže pa su se postupci vrlo brzo mogli nastaviti”, objašnjava prof. dr. Baldani.

To je dobra vijest za sve one koji trebaju pomoć ne bi li postali roditelji, jer u Hrvatskoj ima od 80.000 do 100.000 neplodnih parova.

Zagreb, 120718.
Centar za prostatu KBC Zagreb.
Prof. dr. sc. Zeljko Kastelan i njegov tim za ljecenje neplodnosti u muskaraca i ljecenje bolesti prostate.
Na fotografiji: Dinka Pavicic Baldani.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
Damir Krajač / CROPIX
Prof.dr.sc. Dinka Pavičić Baldani

Naime, valja podsjetiti da je među prvima zbog epidemije koronavirusa upravo ‘stradao’ postupak humane reprodukcije, a mnogi su se supružnici pobojali da bi to moglo utjecati i na duže čekanje, a onda i na uspješnost liječenja. No, prof. dr. Pavičić Baldani kaže da se sve vrlo brzo, u samo dvadesetak dana, vratilo ‘na staro’.

Uvjerena je da ni ove godine neće zbog Covida-19 pasti broj postupaka, ali niti uspješnost medicinski pomognute oplodnje u Hrvatskoj. U prosjeku se godišnje učini oko 8000 postupaka medicinski pomognute oplodnje, a prema zadnjim podacima iz 2017. u jednoj je godini rođeno 1653 djece. Od svih transfera 33,5 posto ili 1779 završilo je trudnoćom dok je postotak rođene djece po transferu bio 31 posto. Po svakoj ustanovi je izvedeno od 400 do 800 postupaka, podaci su Ministarstva zdravstva za 2017. godinu.

Dob žene

Vjerojatno će se mnogi začuditi zašto su zadnji podaci od prije tri godine, ali prof. dr. Pavičić Baldani kaže da će uskoro stići oni za 2018., ali da je nemoguće raditi podatke godinu za godinom jer se prati što se zbiva nakon liječenja, odnosno neki postupci krenu u jednoj godini, ali rođenje djeteta događa se tek u idućoj pa zato podaci ‘zaostaju’ dvije godine, ali to ne mijenja ukupnu sliku onog što se zbiva u MPO-u u Hrvatskoj.

“Uspješnost liječenja najviše ovisi o dobi žene te metodi koja se koristi. Zato se više nigdje ne ‘uprosječuje’ uspješnost. Velika je razlika između žena u ‘normalnoj’ reproduktivnoj dobi odnosno do 34. godine, u odnosu na one starije od 40. Naprosto, uspješnost njihova liječenja ne može biti ista. Na žalost, sve je više starijih žena koje žele roditi djecu i tu držim da bi se trebalo više učiniti na prosvjećivanju, jer starenje se ne može zaustaviti pa onda niti jajnih stanica, a baš o tome najviše ovisi i uspješnost liječenja”, upozorava prof. dr. Pavičić Baldani.

Godine su važne

Do značajnijeg starenja jajnih stanica dolazi već nakon 36. godine, a nakon 40. uspješnost liječenja je tek do 5 posto dok je ono kod žena starijih od 42 samo između 1 i 3 posto.
“Problem je često medijsko ‘reklamiranje’ rađanja poznatih žena u pedesetima, ali to ne prati i informacija da se radi o trudnoći postignutoj doniranom jajnom stanicom. Dobiva se lažni dojam da se in vitro oplodnjom sve može bez obzira na godine žene, što dakako nije točno”, objašnjava prof. dr. Pavičić Baldani.

Taj argument potvrđuju i hrvatski podatci po kojima se kod žena do 34. godine po transferu postiže uspješnost trudnoća od 36 posto, poroda 31 posto, a rođene djece je 36 posto. No kod onih u četrdesetoj ili starijih po transferu se postiže 17 posto trudnoća, a samo 11,43 posto rezultira i rođenjem djece.

Profesorica kaže kako je uspješnost MPO-a u Hrvatskoj usporediva s drugim zemljama.

“Veliki je pomak ostvaren kad je plaćanje lijekova odvojeno od postupka. To znači da bez obzira na to koliko pacijentica potroši lijekova za stimulaciju sve plaća HZZO. Prije je bila fiksna cijena postupka, premda neke pacijentice trebaju više lijekova, što je u konačnici rezultiralo minusom i ponekad manjim brojem postupaka. Cijene lijekova za stimulaciju kreću se od 7000 do 8000 kuna, a za postupak klinikama se plaća još oko 6200 dok je prije cijena bila 8000 kuna. Žena ima pravo na četiri postupka sa stimulacijom i dva prirodna ciklusa, što je ravno pravima najbogatijih zemalja”, naglašava prof. dr. Pavičić Baldani. Također, HZZO pokriva i liječenje u inozemstvu ako se ide na donaciju jajne stanice ili spermija.

Novi zakoni

Naime, promjena zakonodavstva od prije nekoliko godina većine europskih zemalja, pa i Hrvatske, bitno je smanjila broj doniranih jajnih stanica i spermija jer se traži neanonimno donorstvo, što znači da djeca rođena MPO-om imaju pravo znati tko im je biološka majka odnosno otac, baš kao i ona posvojena.
“Iz Hrvatske se u inozemstvo upućuje tridesetak pacijentica na liječenje, premda bi bilo bolje da problem riješimo uvozom jajnih stanica i spermija iz ‘banaka’ koje ih dobivaju od neanonimnih donora kao što su to one u Slovačkoj ili Danskoj. No, ponuda je ograničena i liste čekanja ogromne”, objašnjava prof. dr. Pavičić Baldani.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 05:08