Nikola Barun, Leona Brežnik, Marta Krajač, Marija Mehkek, Mak Terbovc i Elena Žužul, učenici su iz Zagreba. Različitih su uzrasta i svatko od njih ide u drugu školu, što osnovnu, što srednju.
Upoznali su se prošli tjedan u učionici D24 u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, kada su, s maskama na licu, govorili o sebi. Iako se prije nisu poznavali, odmah u startu imali su nešto što ih je povezivalo. Oni su, baš kao i svi ostali đaci u Hrvatskoj, završili najtežu školsku godinu u modernoj, poslijeratnoj hrvatskoj povijesti.
Sada već davnog, 9. rujna 2019. godine, nitko nije mogao znati da će ona tako izgledati.
Prvi loši omen bio je 10. listopada, kada su prosvjetni radnici objavili štrajk, tražeći veće plaće. Taj protest odužio se sve do 2. prosinca, i tijekom tog razdoblja školarci diljem Hrvatske su izgubili više od tri tjedna nastave. Nadoknada za izgubljene sate trebala je biti tijekom drugog polugodišta, no onda je došla pandemija koronavirusa, i 16. ožujka zatvorene su sve škole. Iako se tada govorilo da će online nastava trajati samo dva tjedna, na kraju su učenici viših razreda kraj školske godine dočekali u svom domu, ispred ekrana, daleko od prijatelja i učitelja. Uza sve to, Zagreb je 22. ožujka pogodio snažan potres, koji je oštetio 175 odgojno-obrazovnih ustanova, a u čak 12 škola šteta je tako velika da naredne školske godine neće biti u mogućnosti primiti učenike, zbog čega će oko 6500 djece prvi dan škole započeti u drugoj, zamjenskoj školi.
Online obrazovanje
- Za štrajk smo znali da će proći te kako neće trajati do kraja godine, ali nitko nije očekivao koronu. Kada su rekli da će biti online nastava, prvo sam pomislio kako je to super - pratit ću nastavu u pidžami, jesti sendvič i slušati glazbu dok mi profesorica objašnjava gradivo preko laptopa. No, isto sam tako mislio da će to trajati mjesec dana te kako ćemo se onda vratiti u školske klupe. Kada sam saznao da će moje osnovnoškolsko obrazovanje završiti preko interneta, bilo mi je jako žao. Nisam imao ni priliku pozdraviti se sa svima iz razreda - kaže Mak Terbovc, učenik koji je ove godine upisao V. gimnaziju.
S njegovim riječima mogu se poistovjetiti skoro svi školarci diljem zemlje, koji s pravom mogu reći da im je prošla školska godina oduzeta od njihova obrazovanja, ali i života. No, kako stvari stoje, ni naredna neće biti ništa lakša. Pandemija virusa Covid-19 i dalje paralizira cijeli svijet, pa tako i Hrvatsku, zbog čega je ministarstvo obrazovanja izdalo posebne upute za održavanje nastave, koja treba početi 7. rujna. Zaštitne maske, fizički razmak u razredu, turnusi, pa i online nastava, sve to čeka školarce. Stoga, prije početka nove školske godine, odlučili smo porazgovarati s tim malenim herojima koji su završili najtežu školsku godinu i koji će, kako nam kažu, jednako uspješno pobijediti i ovu koja dolazi.
Prva tema koju smo otvorili unutar našeg nepravilnog heptagona jest online nastava. Odmah su nam dali do znanja kako im se ona nije svidjela zbog inih razloga - nedostatak interakcije, previše zadaće i, u konačnici, teško usvajanje gradiva. Nikola Barun je, recimo, prošle školske godine bio u drugom razredu i učio je tablicu množenja. Veliki je to korak u obrazovanju jednog djeteta, a njemu je to objašnjavala neka učiteljica preko televizije. On je to sve pohvatao, kaže nam, no isto tako, priznaje kako bi gradivo puno lakše usvojio da je bio u školi.
- Neki prijatelji nisu redovito pisali zadaće pa su kasnije dobili jedinicu na testovima. Oni nisu htjeli puno raditi baš zato što nismo bili u školi - iskreno će Nikola o svojim kolegama iz Osnovne škole Sesvete.
Još jedan problem s online nastavom, kažu đaci, jest i to što se nisu svi profesori te učitelji jednako trudili. Neki su činili sve kako bi i na daljinu pomogli svojim učenicima, dok su drugi samo zadavali zadaće i stali na tome. No, vele, barem se sada pokazalo koji je učitelj zaista dobar u svom poslu.
Boljele su ih oči
- Kada smo imali sat u školi, onda se neki profesori ne bi previše trudili jer ih nitko ne gleda. Tijekom online nastave ravnateljica je pazila na njih sve, pa se onda dogodila suprotna stvar i davali su previše zadaće. Po cijele sam dane bila za tim tabletom te su me na kraju dana oči boljele - kaže Marija Mehkek, uskoro učenica 8. razreda Osnovne škole Antuna Mihanovića, te dodaje kako se nikada nije tako jako veselila kraju školske godine.
Ostalo nam je još da obradimo problem nedostatka interakcije. Najstarija učenica među nama Elena Žužul, koja sada kreće u treći razred MIOC-a, ispričala je kako joj je u online podučavanju izuzetno nedostajao razgovor s profesorima. Naravno, postojala je opcija da se nastavniku pošalje pitanje, no onda treba čekati na odgovor, a ponekad profesor previdi pitanje, kada odjednom dođe više upita učenika.
- Kada smo u učionici, onda razgovaramo s profesorom ako postoji neki problem. Ovako smo razgovarali s ekranom, i to je bilo vrlo čudno - kaže Elena.
Nije bilo druženja
Cijelu ovu raspravu je na kraju vrlo jednostavno i iskreno sažela Leona Brežnik, buduća petašica Osnovne škole Prečko.
- Online nastava mi je bila bez veze jer sam stalno bila doma. Nisam se mogla družiti s prijateljima, i bilo mi je teško jer nisam imala učiteljicu da je pitam kada mi nešto nije bilo jasno - kaže Leona.
Zbog svih silnih okolnosti koje su se dogodile, svi oni složni su da su prošle školske godine naučili osjetno manje nego prijašnjih godina. Marta Krajač iz Osnovne škole Zapruđe kaže kako nisu ispunili pola radne bilježnice, a Marija ističe kako je svatko u njenom razredu nekad nešto ne napravio, što zbog manjka volje, tako i zbog nedostatka profesorove inicijative.
- Nadajmo se da se ovakvo što neće više ponoviti - rekla je Elena, a ostali su riječima ili, pak, kimanjem glave, potvrdili njeno nadanje.
No, nije online nastava jedina boljka koju naši školarci nose iz prošle školske godine. Pandemija koronavirusa svima im je oduzela i planove koje su imali s ostalim školskim kolegama. Elena je s razredom trebala ići na izlet u Gardaland, no taj je put u konačnici otkazan. Mak i njegovi prijatelji planirali su napraviti u školi veliku oproštajnu zabavu od osnovnoškolskog obrazovanja, ali na kraju su se morali zadovoljiti zabavom u nečijem dvorištu. Marta je u lipnju završila četvrti razred i trebala se oprostiti od učiteljice, no to nije bio oproštaj kakav je zamišljala.
- Imali smo neku malu proslavu, ali na njoj je bilo više roditelja nego djece. Nije bilo ništa posebno - prisjeća se Marta.
Nakon što smo istračali prošlu školsku godinu, došao je red da se okrenemo onoj koja tek dolazi. Važno je napomenuti kako smo ovaj intervju napravili 24. kolovoza ujutro, dakle prije nego što je Ministarstvo obrazovanja objavilo sve mjere i upute za organizaciju nastave. No, i bez njih, dijelom su znali što ih očekuje. Maske su, primjerice, svi oni ponijeli za naš razgovor u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga. Ipak, nisu ih imali cijelo vrijeme na svom licu, već su ih u nekom trenutku skinuli ili spustili ispod brade, što je luksuz koji vjerojatno neće imati kada počne odvijanje nastave. Fizički razmak su, pak, držali, iako sumnjaju da će to biti moguće ponoviti kad će škola biti ispunjena djecom. Recimo, u MIOC, Eleninu školu, ove će godine doći i učenici iz Gornjogradske gimnazije, čija zgrada je izuzetno stradala u potresu te nije sigurna za boravak djece. Upravo zato jedna će škola ići u jutarnju smjenu, a druga u popodnevnu, s time da će im škola počinjati pola sata ranije i nastavni sat bit će skraćen s 45 na 40 minuta, kako bi se osiguralo potrebno vrijeme za dezinfekciju učionica između smjena.
- U školi je oko 1200 učenika, i sada će nam doći Gornjogradska gimnazija, tako da će teško moći organizirati da se svi mimoilazimo i ne dotičemo. Školski hodnici jednostavno nisu dovoljno široki - kaže Elena.
Unatoč preporukama, svi su redom priznali da će 7. rujna zagrliti svoje prijatelje koje nisu tako dugo vidjeli. Samim time, otvorila se i tema o samom virusu. Malena Marta rekla je kako nju nije strah korone, jer je čula da su djeca otporna, a s njom se složila i tri godine starija Marija. Mak ih je onda upitao: “Ali, što ako zarazite svoju baku?”
Svojeglavi ljudi
U tom trenutku razvila se rasprava u kojoj smo ostali iznenađeni koliko ova djeca zapravo znaju o koronavirusu.
Spominjali su brojke novozaraženih, za sve okrivljavali mlade koji partijaju po klubovima, pa i turiste koji su virus jednim dijelom i donijeli. Ne zaboravimo, ovo su djeca - najmlađi među njima ide u treći razred osnovne, a najstarija u treći razred srednje. I oni, umjesto da govore o zabavnom ljetu i školskom gradivu, govore o opasnostima i posljedicama virusa koji već više od pola godine ne želi napustiti naše živote. I onda je raspravi na kraj stala Elena, komentarom zbog kojega smo svi utihnuli.
- Svi misle da korona njima ne može ništa, no meni je ovo ljeto baka preminula zbog korone. Ja sam vidjela što se može dogoditi osobi ako se zarazi, i zato je važno da ljudi prestanu biti svojeglavi - ispričala je mlada učenica MIOC-a.
Njenim riječima odlučili smo ovaj razgovor privesti kraju. Ostalo je još pitanje što očekuju od sljedeće školske godine. Najmlađi Nikola rekao je kako se nada da neće biti online nastave. Friške petašice Leona i Marta vesele se upoznati brojne nove učitelje predmetne nastave te se samo boje da im nastava od doma to ne oduzme. Elena i Marija svjesne su da će se morati prilagoditi novom normalnom. Mak, pak, vjeruje da će sigurno opet u njihove živote ući online nastava, jer je nemoguće spriječiti da virus ne uđe niti u jednu školu u Hrvatskoj. Iako njihova očekivanja nisu previše optimistična, na kraju su poslali rečenicu nade:
“Ne brinite, pobijedit ćemo i ovu godinu”.