Teško je reći što je strašnije: kad baku vode na respirator ili kad tatu prevoze u USKOK. Romansirani lokalni politički genij Matija Posavec, odlikaš iz loze čačićevaca, uopće nema tu dilemu: o svojoj uhidbenoj tragedijici priča ovih dana, i to bez posebne nelagode, kao da se radi o najmučnijem opraštanju s umirućim od korone. Zbilja, što su zadnje riječi nekog nesretnog pacijenta prije prikopčanja na respirator u odnosu na Posavčeva bolna sjećanja na trenutak kad su po njega došli policajci jer je - nećeš ti - uzeo neke pare koje mu nisu pripadale u zalog dobrog, dakako koruptivnog, političko-ekonomskog poslića.
Suze sina Čačićeva, ta patetična oda legaliziranoj, toleriranoj hrvatskoj političkoj korupciji, spjevana je kao uvertira u...