Za samoborsku tvrtku Fotoehnika-Nova trebao je to biti posao kao i svaki drugi. Javili su se na natječaj pulske Opće bolnice, koja je nabavljala sustav rengenske dijagnostike. No, iako imaju opremu i dugogodišnje iskustvo u opskrbljivanju zdravstvenih ustanova potrebnim aparatima, posao nisu dobili. Posljedice izostanka tog posla tek će osjetiti.
Loša praksa za posao
- Velik broj javnih natječaja u Hrvatskoj je namješten. Ima ih, naravno, i koji nisu, ali kod mnogih se već i po karakteristikama proizvoda kakav traže vidi da su sročeni u korist određenog ponuditelja. Naravno da se takva praksa s javnim nabavama odražava na naše poslovanje - ocjenjuje Josip Ćuk, direktor Fototehnike-Nove.
Tvrtka kojoj je na čelu zapošljava četvero ljudi i ovlašteni je distributer belgijske AGFA-e. U asortimanu imaju europske proizvode. Dio ih je, objašnjava Ćuk, nešto skuplji od onih koji se proizvode u drugim dijelovima svijeta, ali su kvalitetniji. Stoga kriterij cijene, smatra Ćuk, ne bi smio biti presudan, posebno ne u zdravstvu. Natječaji bi, s druge strane, trebali biti transparentniji i jasniji, a ne ulaziti u svaki detalj proizvoda koji se naručuje.
Upravo na tom detalju, pojedinostima traženog proizvoda, na javnom su se natječaju nasukali i u maloj zagrebačkoj tvrtki Piano-centar, s kojom smo kontaktirali nakon što je njeno iskustvo s javnim nabavama opisao tjednik Lider. Pojednostavljeno rečeno, glasovirima koje nude nedostaju četiri tipke. Standardni klavir, objašnjavaju, ima 88 tipki, dok je Muzička akademija, na natječaju u svibnju, tražila klavire sa 92 tipke. No, problem je što takav klavir proizvodi jedino Boesendorfer, koji u Hrvatskoj nudi samo jedna tvrtka, pa su u Piano-centru zaključili da se radi o namještenom natječaju i uložili žalbu.
Namješteni natječaji
- Ovaj je slučaj za nas bio ‘točka na i’. Već tri generacije se bavimo klavirima, imamo puno iskustva i vrlo kvalitetnu ponudu, koja drugim institucijama itekako odgovara, no ovdje se očito radi o namještenom natječaju. Vidi se to već i po detaljima u koje se ulazi u natječaju, koji kao da je skrojen za jednog ponuditelja. Ako čak pet renomiranih proizvođača kaže da ne može ponuditi takav proizvod, što više reći?! - rezignirana je Sandra Kovačićek, direktorica prodaje u Piano-centru, tvrtki koja također zapošljava četvero ljudi.
- Privatnik svojim novcem može raditi što želi, ali javnim novcem to se ipak ne može - napominje Kovačićek.
No, upravo se javni novac počesto troši na natječaje koji kao da su skrojeni za jednog ponuđača. Jutarnji list nedavno je objavio temu o natječaju koji je raspisala Vlada za nabavu prijenosnih računala . Banski su dvori kupili 30 laptopa u vrijednosti 240.000 kuna. Sam je natječaj, objavljen u Narodnim novinama, prema ocjenama stručnjaka, bio skrojen za jednog ponuđača. Razlog? U natječaju su tako detaljno opisane specifikacije koje prijenosno računalo mora ispunjavati da te uvjete ispunjava samo jedan laptop, Lenovo Thinkpad T540p. Čak su i uvjeti koje računalo mora ispunjavati, ocijenili su IT stručnjaci, prepisani iz kataloga tog modela računala.
- Svrha natječaja nije da ulazi u svaki detalj onoga što se kupuje jer se time očito nastoje favorizirati pojedini proizvođači, nego da se omogući stvarno nadmetanje i nabava najkvalitetnijih proizvoda - zaključuje Ćuk.
U Piano-centru sada razmatraju daljnje poteze, jer im je žalba odbijena. Zaštitu su zatražili i u Fototehnici-Novoj, u kojoj su se žalili Državnoj agenciji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), koja je njihovu žalbu prije nekoliko dana odbacila kao neurednu.
- Usvajaju se regulative usklađene s EU, ali stvari “štekaju” u praksi. Usvoje se zakoni i oni su dobri u trenutku donošenja, ali problemi ostaju u podzakonskim aktima na kojima leži praksa - ocjenjuje Zoran Aralica s Ekonomskog instituta.
Brojne žalbe
- Stječe se dojam da zapravo ni ne znamo što hoćemo, kao i da država ne radi svoj posao. Imamo puno žalbi na javne nabave, što znači da ni naručitelji, a ni ponuđači zapravo ne znaju kako bi ponude morale izgledati, posebno u specifičnim stvarima. Štete od takve prakse u sustavu javnih nabava su nemjerljive, posebno u segmentu investicija, a naročito kada ih nema - zaključuje Aralica.
Istini za volju, postupci javne nabave nikad nisu ni bili hrvatski adut pred Europom. Izmjenama Zakona o javnoj nabavi s kraja prošle godine podignuti su pragovi za primjenu propisa javne nabave, čime se nastojalo ubrzati barem manje javne nabave, poput kupnje jednog automobila ili manjih radova.
Tako je prag za primjenu propisa javne nabave s dotadašnjih 70.000 kuna, koji je bio jedan od najnižih u EU, povećan na 200.000 kuna za robe i usluge i pola milijuna kuna za radove. No, ostao je niz drugih problema, koji i dalje usporavaju i usložnjavaju proceduru. Iako nesumnjivo tu ima i pretjerivanja i uveličavanja problema, očito nije iščezla ni praksa namještenih natječaja, u kojima se uvjeti, a time i poslovi, namještaju za određene ponuditelje.
Mijenjanje propisa
Zbog problema koji nisu riješeni ni novim zakonom, Vojko Obersnel, riječki gradonačelnik i donedavni predsjednik Udruge gradova, smatra da bi taj propis trebalo ponovno mijenjati.
- Podizanje praga bio je dobar potez, ubrzao je proceduru. No, ostao je problem žalbi. Zakon dopušta da se na javnu nabavu žali čak i tvrtka koja nije sudjelovala u natječaju, što je besmisleno - ističe Obersnel.
Aktualni zakon
No, Obersnel upozorava i na naličje priče. To je česta pojava ulaganja “žalbi radi žalbi”. Riječ je o situacijama u kojima se ponuditelj žali iako zna da nije u pravu, ponekad kako bi naštetio konkurenciji, a katkad i s ciljem ucjenjivanja. Posljedica toga je i usporavanje projekata na više mjeseci, pa Obersnel smatra da bi zakonom trebalo jasno propisati na što se može, a na što ne može žaliti u postupcima javne nabave. Time bi se ubrzale i procedure.
U svakom slučaju, lokalni čelnici preporučuju da se pojavu profesionalnih žalitelja suzbija onim rješenjima koja propisuje aktualni zakon, što se u suštini svodi na izbjegavanje grešaka pri propisivanju uvjeta natječaja. Time su i manje šanse da će natječaj biti srušen.
Komentar Augustina Palokaja: Europska komisija će nas kazniti zbog te vrste korupcije
Diskriminacija u javnim nabavama, koje su i dalje u Hrvatskoj glavni izvor korupcije, Europska komisija i dalje smatra ozbiljnim problemom koji može negativno utjecati i na privlačenje investicija. Iako ne žele govoriti o pojedinim slučajevima, izvori u EU kažu da u Hrvatskoj još uvijek ima previše sumnji na privilegiranje ponuđača, netransparentnosti i diskriminaciji. Naglašavaju da Hrvatska nije izuzetak jer se takve stvari događaju i u drugim državama članicama.
Neke od njih je Europska komisija već prijavila Europskom sudu, a nekima poput Slovenije zamrznula je i veliku svotu novca iz EU fondova zbog diskriminacije tijekom javnih nabava. Najčešći problemi su sporost u objavljivanju natječaja, pri čemu se dojavljuje unaprijed neslužbeno određenim ponuđačima, zatim diskriminacija ponuđača iz država EU iako javne nabave moraju biti otvorene za ponuđača iz bilo koje države članice EU. Najčešći slučajevi sumnje u javnim nabavama su u nabavi medicinske opreme.
Kako bi se osigurala transparentnost i jednakost svih ponuđača na tržištu EU, svi natječaji koji prelaze određenu vrijednost moraju se objaviti i na elektroničkom izdanju službenog lista EU “Elektronskom dnevniku tendera” TED.
TED omogućava besplatan pristup natječajima na cijelom teritoriju EU. Ažurira se pet puta tjedno s približno 1500 obavijesti o javnoj nabavi iz EU. Putem njega se mogu pregledavati i sortirati obavijesti o javnoj nabavi po zemlji, regiji, poslovnom sektoru i više.
Informacije o svakoj nabavi objavljuju se na 24 službena jezika EU. Sve obavijesti institucija Europske unije u potpunosti se objavljuju na ovim jezicima. U tijeku je modernizacija nabava u EU s ciljem pojednostavljenja procedura i osiguravanja transparentnosti.