Nekad je to bio trg, na trgu fontana sa statuom žabe nasađena na izvor pitke vode, one riječke, hladne i okrepljujuće. I na tu fontanu su se dolazili napiti kočijaši koji bi konjskim zapregama stizali u Rijeku dovesti robu, putnike ili ih preuzeti na rivi, s jedrenjaka koji su dolazili u luku iz cijelog svijeta. Žabica, nazvana po žabi iz fontane koju se danas može pronaći samo na pokojoj staroj razglednici Rijeke, formirala se organski kao prometno čvorište, krajnje riječko odredište ili pak polazište, s obzirom na lokaciju, blizinu rive i upravnih zgrada stranih kompanija koje su nekad operirale u riječkoj luci. Bilo je tako u vrijeme konjskih zaprega, nastavilo se kad su ceste zauzela motorna vozila i to traje još i danas, kad je Žabica, po nekima, najružniji...