S Ivicom Relkovićem i Juricom Galešićem, kreatorima pobjedničke predizborne kampanje Ivice Puljka, razgovarao sam u ponedjeljak poslijepodne, dan nakon njegova trijumfa na izvanrednim izborima za gradonačelnika Splita, piše Slobodna Dalmacija.
Tada nismo znali da će premijer Plenković navečer nastaviti narativ o "nenormalnim" glasačima koji su "očito happy s time da govoriš predstavniku židovske manjine ono što mu govoriš, da kažeš novinaru da ćeš mu se napiti krvi ili da ideš na internet dogovarati seks s maloljetnicima", a da "postoji veliki krug ljudi kojima to nije dobro i oni nisu išli glasat ili su glasali za Đogaša".
Također je ponovio tezu o "nepotrebnim" izborima, ali i dodao da je splitska "vlast samu sebe srušila da bi očito napravila dogovor sa svim mogućim lijevim opcijama da sve glasove koje su inače mogli raspršiti preliju Puljku", što je novi, originalni prinos premijerovoj analitici izbora u Splitu.
"Ništa epohalno nisu napravili osim što su presjekli pet stupića na parkingu", dodao je Plenković o Centrovoj ekipi na vlasti u Splitu i time se zapravo savršeno nadovezao na ono čime sam započeo razgovor s Relkovićem i Galešićem u kojem smo, ne znajući što će kasnije izjaviti šef HDZ-a, zapravo "obradili" sve ove teme, počevši već od prvog pitanja: što se zapravo dogodilo na ovim izborima u Splitu? Po meni, promjena paradigme - dodao sam - očekujući njihov komentar.
Ključna tema
Galešić: Baš smo, dok smo dolazili na intervju, razgovarali u autu koja je ključna posljedica ove kampanje u Splitu. A ključna posljedica je to što je tema političke korupcije, nepotizma i kadroviranja po stranačkoj liniji stavljena u javni prostor kao jedna od glavnih točaka na društvenom dnevnom redu. I mislimo da je to jedna od najpozitivnijih posljedica izbora u Splitu. Mislimo da će i na sljedećim parlamentarnim izborima ta tema biti jedna od ključnih tema, na kojoj će se birači svrstavati za koga će glasati.
Možete li introspektivno sada, nakon izborne pobjede, analizirati kako ste do nje došli?
Galešić: Riječ je o zaista pomnom planiranju koje uzima u obzir apsolutno sve svakodnevne i dugoročne poteze. Kad je Ivica Puljak pobijedio na prvim izborima i kad je postalo jasno da on neće biti u mogućnosti svoje ideje provesti u djelo, zato jer je situacija u Gradskom vijeću komplicirana, znali smo da on ima dvije opcije - ili da taj mandat "otaljiga" do kraja, s ne baš spektakularnim rezultatima, ili da pozove građane da odluče idemo li dalje ili ne.
Hoćete reći da Bojan Ivošević uopće nije bio razlog za raspisivanje ovih izvanrednih izbora?
Relković: Ne, s njegovom optužnicom dogodio se okidač koji se i nije morao dogoditi. Mi smo svejedno htjeli ići na izbore. Kad gledamo korupciju i klijentelizam - nadovezao bih se na ovo što Jurica kaže - mi smo kroz medijski prostor svakodnevno zasuti tom temom. Međutim, koliko god se vidio neki ministar u nekom korupcijskom skandalu, korupcija je u javnoj percepciji zapravo apstraktna.
Zašto je deset mjeseci vlasti Centra u Splitu bilo izuzetno bitno? Zato što se počelo konkretno raditi: napravit ćemo javni natječaj u kojem će pobijediti netko tko - ne da nije član stranke, nego ga Puljak čak i ne pozna. Ako idu takvi natječaji i ako se dogodi da štandovi na Pazaru idu na licitaciju, bez podzakupa ispod stola, onda se napokon jasno vidi kako izgledaju razvikani klijentelizam i korupcija upravo u trenutku i načinu kako ih se reže.
Onako kao stupiće?
Relković: Apsolutno. Kad Bojan Ivošević krene micati stupiće ili štandove, onda netko kaže: "Pa, to je sitnica!" Ne, to je ključ! Ako na lokaciji koja je gradska, javna, a na njoj godinama stoji nešto nelegalno, što se nitko ne usudi dirati, a dođe netko i napokon makne dva "kvadrata" kioska, on je planinu pomakao. Jer je pokazao - tako treba raditi. I kad neki omalovažavaju tri stupića ili, pazite, četrdesetak kioska, to je omalovažavanje potpune promjene modela.
Kad se ta promjena modela dogodila, dolazimo do ovog što govori Jurica - sad se zna okvir. Sad se uopće ne mora razmišljati kako će izgledati kampanja na idućim parlamentarnim izborima. Kampanja će se ticati toga. Paradoksalno, dok mi stvaramo takav okvir, netko krade željezo. Gotovo na razini Monty Pythona događa se potvrda nakaradnosti starog modela.
Vratimo se na zanimljiv moment koji ste spomenuli: Ivoševićevo "pijenje krvi" nije bilo razlog za navodno nepotrebne izbore...
Relković: Nije. Mi nismo rekli: "Dogodilo se nešto oko Bojana Ivoševića i sad moramo na izbore." Bilo je puno pitanja u javnom prostoru je li opravdano ići na njih. Mi smo očito zatrovani krivim poimanjem demokracije. Ona je natjecanje u kojem se regularno može dogoditi prekid utakmice i početak nove. Što je štetnije za grad: četiri godine jalovo pregovarati i ne napraviti nijedan bitan projekt ili napraviti ovakav reset i dobiti u ruke - sad trogodišnju - vlast za koju više nema izgovora, kako svi mediji sad pišu. O.K., pa to nama i treba. Neka Puljak nema izgovora. Hoće li uspjeti ili neće - sad će se pokazati.
Zašto je problem ako Puljak ambiciozno nudi Split kao potencijalni model za promjene u Hrvatskoj? Zašto bi bilo problematično ako se današnji gradonačelnik jednog dana vidi kao premijer?
Galešić: Ivice, hoćemo li otkriti rezultate?
Relković: Slobodno, svečano ih otkrij.
Recite - kakve rezultate?
Galešić: Kad je naša konkurencija to nametnula kao jedan od najvećih prigovora Ivici Puljku, mi smo to testirali u istraživanju na reprezentativnom uzorku građana Splita. Dobili smo rezultat da 71 posto ljudi u Splitu smatra da uopće nije problem, ako i jest istina, da Puljku Split služi kao odskočna daska.
Relković: Dakle, mi smo imali "krvnu sliku" Splita - za razliku od onih koji su mislili da je to tako važno i to nametali u kampanji - koja pokazuje da Splićanima to nije bitno, nego, dapače, možda je i plus.
Galešić: I onda imate s jedne strane nas, koji točno znamo kako ljudi razmišljaju, a s druge konkurenciju koja nesmiljeno udara po tome - od premijera Plenkovića do hadezeovaca u Splitu - namećući temu koja uopće nije imala prolaz kod građana.
Relković: Dakle, 71 posto Splićana ne zamjera Puljku zbog takve eventualne ambicije. A koliko ih zamjera, ako isključite neodlučne, kojih uvijek ima? Pa jedva onoliko posto koliko je HDZ dobio na izborima. Dakle, i dio njihova biračkog tijela na to nema zamjerke. Kad smo već imali taj podatak, a već smo bili u kampanji, Jurica se dosjetio: O.K., idemo sad - kad protivnici već misle da je to neka bitna tema koje se trebamo plašiti - organizirati zagrebačku presicu na Markovu trgu, s onom majicom "Split, glavni grad promjena". Dakle, pošaljemo upravo tu poruku. I što se događa? Protivnici misle da je to naš problem i počnu nas napadati - "Evo ga, to vam je dokaz!" - a mi znamo da im to ne pije vodu. Pa super, samo nas napadajte na krivoj temi! A što ćete raditi u kampanji? Nećete izabrati pravu temu.
Prava tema je očito korupcija i klijentelizam, kao što ste rekli, a to nije bila njihova tema...
Galešić: Rado bih rekao još nešto vezano za pitanje političke korupcije... U trenutku kad Ivica Puljak daje ostavku, mi već planiramo pet sljedećih poteza, jednostavno tako funkcioniramo. Jedan od njih je - od trenutka Puljkove ostavke do pojave HDZ-ova kandidata - tko god on bio, mora odgovoriti na neka ključna pitanja. Jedno od njih je: "Jeste li vi smokvin list?"A drugo: "Idete li s Kerumom u koaliciju?"
I kad kampanja zapravo završava, kad je bio trenutak kad smo mi shvatili da pobjeđujemo bez obzira što se dalje dogodilo, osim ako se ne dogodi nekakva ogromna promjena na koju ne možemo utjecati? To je bio trenutak kad je Zoran Đogaš izašao na prvu press konferenciju, predstavio se i iskomunicirao stvari na potpuno pogrešan način. Kasnije, sa "Split prvi i jedini" dao nam je do znanja da on uopće nije shvatio kako je ušao u okvir koji smo mi nametnuli, niti se potrudio taj okvir odbaciti i ponuditi neki novi.
Dobro, vratimo se na ključna pitanja koja ste spomenuli - što ste htjeli s njima?
Relković: Ako više ne ide Vice Mihanović, to znači da se traži netko tko će to pokriti - sjetite se koja su sve imena bila u igri. U kojem slučaju taj netko ne bi bio smokvin list? Samo da je Vice Mihanović podnio ostavku nakon zadnjih izbora i da su se oni u stranci na vrijeme pripremali. Ali, kad o tome počneš razmišljati u posljednjem trenutku, tek kad tvoj protivnik daje ostavku, netko će biti smokvin list da pokrije taj nered u splitskom HDZ-u. A kad se dogodi nestranački kandidat, ta tema postaje još važnija.
Druga stvar - Kerum. Pa, logično je da oni idu s Kerumom, ali to se mora čuti! Kad birači čuju, tad računaju - na jednoj strani će biti HDZ i Kerum, a na drugoj svi ostali. Može Đogaš tisuću puta ponoviti da je on širok i uključiv, ali birači kažu: "Čekaj, ali ovi ostali neće s tobom jer tako kažu kad god ih se pita!" Zato je Puljak na nekim sučeljavanjima pitao i Markotića, i Matijevića, i ostale hoće li s Kerumom. Đogaševa strana u Gradskom vijeću bio bi samo Kerum. Kad smo vidjeli da Đogaš ne želi znak HDZ-a iza sebe, da mjesec dana odbija naše pozive na sučeljavanje, Jurica je rekao: "Pozovimo onda Keruma!" Kad je on pripremio da se pozove Keruma na to sučeljavanje na Novoj TV, u HDZ-ovu stožeru - kaos...
Kako ste se, gospodine Galešiću, tome domislili?
Galešić: Upravo smo bili shvatili da kampanja postaje nevidljiva, da je u leru, da se praktički ne događa ništa i počeli smo strahovati da će ljudi zaboraviti da su izbori i da neće izići na njih. Kako je probuditi? O.K., ako Đogaš ne želi sudjelovati u kampanji jer su oni, pretpostavljam, planirali da bude što manja izlaznost, ima tko želi. I onda smo pozvali gospodina Keruma da postane legitimni kandidat desnice i on je objeručke prihvatio tu priliku. Na to sučeljavanje bila su pozvana samo njih dvojica, Puljak i Kerum. I onda je sve živnulo, krenula priča da Đogaš ispada iz utrke i da je Kerum taj, iako smo mi znali - jer smo imali podatke - da Đogaš ne ispada i da Kerum nema šanse.
Stalno se hvalite minucioznim istraživanjima i pouzdanim podacima, no ankete se gotovo u pravilu javno "ogovara" kao namještene, nepouzdane...
Relković: Što su zapravo ankete? One su pokazatelj koliko ljudi u ta dva-tri dana kada ih anketirate doista zna što želi uraditi, makar to bilo 60 posto apstinenata. Nema muljanja! Kad netko od konkurenata reagira i kaže da smo "naručili" anketu i namjestili rezultate, to je nonsens. Pa mi ne bismo namjestili ni zarez jer to je nama greška. Ja želim puni proizvod. Ali treba ga znati i tumačiti. To je ono što mi u pripremi i post festum znamo više od protivnika jer oni nemaju cijelu lepezu.
Tko je njima radio kampanju?
Relković: Ne znam.
A što to oni u tom trenutku ne znaju?
Relković: Ne znaju ono što vam kažem - tumačiti. Kad je naša anketa pokazala da će Đogaš imati 23 posto, Plenković je odmah rekao: "Tek je tjedan dana u kampanji, a već ima 23 posto." Hej, pogledaj prošle izbore, to je imao i Vice Mihanović, to je vaših 23 posto. A Đogaš se do kraja nije pomaknuo s tog postotka, kao da je zalijepljen za njega, sve ankete su to pokazivale. To znači da je Đogaš bijegom od HDZ-ova loga upao u logo. A to je zbog kampanje u kojoj smu mi pripremili ono pitanje – čiji si ti smokvin list. To Splićani sada znaju i ti se ne možeš više od toga maknuti. A da bi se pomaknuo, moraš biti hrabriji u govoru, a on to nije promijenio.
Galešić: Nama je u prvih mjesec dana - od trenutka kad se pojavio navodno nestranački kandidat, koji je u javnoj percepciji O.K. tip s respektabilnom znanstvenom biografijom - bio cilj da na Đogaša nalijepimo logo i cijeli teret stranke koja ga kandidira. Kroz istraživanja koja smo radili shvatili smo da smo u tih mjesec dana u tom potpuno uspjeli. I ne samo da smo uspjeli, nego je i premijer Plenković upao u to zamku da se hvali kako je njihov kandidat tek deset minuta u eteru, a već ima 23 posto. Samozadovoljno to kaže, a to je bila lažna slika. I danas da napravite istraživanje, s bilo kojim imenom pored oznake HDZ-a, i dalje bi ono dalo 23 posto. Upali su u tu zamku samozadovoljstva i na kraju im se dogodilo to što im se dogodilo.
Dakle, sve ste istražili i uplanirali, ali niste mogli – Tinder aferu. Ona očito nije bila ona spomenuta promjena na koju ne možete utjecati...
Relković: U svim etapama mi smo zapravo znali - izbore smo već dobili, samo moramo izdržati još mjesec dana ili već koliko da se ne pojavi nešto. Uvijek očekujete nešto. Mi imamo jasan put, plan kampanje, ali svaki dan postoji faktor X, hoće li se nešto dogoditi.
I, naravno, dogode se Aleksandra i Milica...
Galešić: I to je jedan od najvećih mitova ovih izbora u Splitu, koji su u javni prostor stavili neki analitičari i dio novinara - da je afera "Aleksandra i Milica" Puljku zapravo pomogla da postane gradonačelnik Splita. Mi imamo podatke koji tu tezu apsolutno demantiraju. Mi, ljudi koji smo radili u ovoj kampanji, koji smo oblikovali komunikaciju i koji cijelo vrijeme baratamo podacima, možemo jamčiti da ta afera nije ni pomogla ni odmogla.
Relković: Ona je bila irelevantna, samo je bila zvono da su izbori.
Galešić: Nijedan glas Ivica Puljak nije dobio ni više ni manje zbog te afere i to je jednostavno činjenica. Nije fer reći da smo pobijedili jer smo imali sreću da nam je netko podmetnuo prljavu aferu zbog koje smo zapravo postali simpatičniji kao žrtve. Imamo podatke koji pokazuju da je Puljku rejting nekoliko dana prije i poslije izbijanja afere isti, s razlikom u okviru statističke pogreške.
Relković: Ali, nećemo reći da uopće nije imala nikakva utjecaja. Imala je u smislu da ljudi o tome pričaju i normalno da se u tom trenutku moraš kretati u nametnutom prostoru, tumačeći svoju poziciju. Mi u ljudski faktor u ovoj priči uopće ne želimo ulaziti. Ono što će ta afera proizvesti - i to je autogol onog tko je išao odigrati prljavo - to je nacionalna vidljivost. Odjednom doista svi znaju da su izbori u Splitu i što se na njima događa. E, tada je na vama, odnosno sad na Puljku, da taj javni fokus na sebe i Centar kapitalizira kroz dobro upravljanje. Sad je taj brend dobio na težini. Za njega se čulo, brend Puljak više nije samo splitski. Da, čulo se za bračni par Puljak i ranije, ali Pametno - ono prvo Pametno - ono nije moglo na nacionalnim izborima učiniti ono što sada po nečemu može Centar. Faktor razlike je u tome da tada Pametno nije ničim upravljalo. Centar sada jest, makar samo deset mjeseci. I dalje će pogotovo moći. Sad postoji ogledni primjerak i sad to može poželjeti i netko u drugom dijelu Hrvatske.
Iako se kroz ovaj razgovor stječe dojam da vi upravljate svime, a ne Puljak, odnosno Centar...
Relković: Ne, to nije naša uloga. Da mene sad pitate da rukom pokažem na kojoj je strani Karepovac, ja ne znam rukom pokazati.
Galešić: Puljak je taj koji odlučuje, a mi oblikujemo način na koji on komunicira. Stvari se mogu izgovoriti na tisuće načina, a mi tražimo na koji ćemo posredovati njegove ideje na način da ljudima najbolje uđu u uho.
Relković: Đogaš je sve pričao, rekao bih, pjesnički, iako se stalno pozivao na nekakve navodno konkretne projekte. Mi bismo zato željeli da je dio kampanje bio o tome. Jer Puljak, za razliku od slike koju su o njemu pokušali nametnuti, nije znanstvenik zalutao u gradsku politiku. Zna sve o komunali, ali te teme nisu mogle doći na red jer za raspravu o njima morate imati pravog sugovornika. I zato se prava kampanja zapravo nije ni dogodila, između ostalog i zbog Aleksandre i Milice. Gdje je kampanja drugog kruga? Ne možemo je naći. Ali, Centrovo biračko tijelo jedino je bilo motivirano. A mi nemamo bazu, naše biračko tijelo bilo je motivirano porukama. HDZ-ovo je podbacilo.