Kako bi doskočili problemu zabrane rada, posljednjih tjedana vlasnici kafića domislili su se svoje objekte preregistrirati, uglavnom tako da u njima mogu posluživati i hranu, a što im je, zbog pomalo apsurdnih mjera, automatski omogućilo i da napokon smiju posluživati kavu za van.
Barem je tako s ugostiteljima u Zagrebu u kojemu je, prema podacima Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, od početka listopada prošle godine do kraja siječnja ove zahtjev za promjenu minimalnih tehničkih uvjeta predalo 40 vlasnika ugostiteljskih objekata, što je čak četiri puta više nego u istom razdoblju prošle godine.
Prema informacijama iz Grada, većina zahtjeva podrazumijevala je dodavanje još jedne vrste ili pak promjene vrste ugostiteljskog objekta i zasad ih je odobreno 20, a ostali su u postupku odobravanja.
Kalvarija
Ipak, čak i oni koji su skupili hrabrosti i volje usred pandemije i zabrane rada baviti se papirologijom, teško su se mogli pripremiti na kalvariju koju će proći na tom putu konačnog otvaranja lokala barem za catering, čak i uz svijest da je neučinkovitost domaće administracije već odavno opjevana.
U to se najbolje uvjerila vlasnica slastičarnica Amelie Žakline Troskot koja je do danas uspjela otvoriti tri slastičarnice. Tu prvo treba objasniti kako je uopće došlo do toga da slastičarnice Amelie nisu smjele raditi iako poslužuju hranu. Troskot nam objašnjava da ju je do zabrane rada usred pandemije doveo birokratski apsurd otprije devet godina.
Naime, Troskot je svoj lokal prvotno, logično, registrirala kao slastičarnicu, no u praksi je shvatila da sve više gostiju uz kolač želi popiti neki liker ili čašu vina, a što kao slastičarnica ih nije smjela posluživati.
Loš savjet
- Tražila sam stoga neko rješenje te su mi savjetovali da objekt preregistriram u caffe bar koji poslužuje kolače, čime sam doista dobila mogućnost posluživanja i slastica i alkohola. Nažalost, tada mi nitko nije rekao da zapravo objekt nisam trebala preregistrirati nego da sam mu jednostavno mogla dodati još jedne minimalne tehničke uvjete, na što po propisima imam pravo. No, ja sam napravila preregistraciju te formalno-pravno postala caffe bar iako su moji lokali zapravo bili slastičarnice. No, to je dobro funkcioniralo pa sam tako nastavila raditi - rekla nam je Žakline. Sve dok nije došla pandemija, a s njom i famozna zabrana rada za caffe barove koja je, vidi vraga, automatski obuhvatila i slastičarnice Amelie.
- To je bio novi apsurd jer naši objekti 70 posto prihoda ostvaruju od prodaje kolača, a ostalo od pića, no kako smo formalno-pravno zaista bili caffe bar, potpadali smo pod zabranu rada i tu se nije moglo napraviti ništa drugo nego opet proći preregistraciju, odnosno dodavanje minimalnih tehničkih uvjeta za slastičarnicu - kaže nam Troskot.
Stoga se poduzetnica pozabavila rješavanjem papirologije, no nije mogla ni zamisliti da će dodavanje novih minimalnih tehničkih uvjeta praktično značiti istu proceduru kao da prvi put otvara slastičarnicu.
- Strašno! Ispostavilo se da ponovno moramo pribaviti sve ateste jer propisi priznaju ateste unatrag četiri godine, a kod nas je od prve registracije prošlo deset. Tako da sam ponovno morala nabavljati atest na buku, atest za električne instalacije, a bilo je potrebno opet tražiti i dozvolu Zavoda za zaštitu spomenika. Za sve te dozvole morala sam usred zabrane rada platiti 20.000 kuna. Do danas sam ih ishodila samo za dva objekta koji su počeli raditi sredinom siječnja, a za treći još čekam - smije se.
U tom razdoblju njezine su slastičarnice propustile najlukrativniji posao - božićno vrijeme koje je praktično bilo jedina prilika za zaradu u pandemiji, a obzirom na najavu skorašnjeg otvaranja terasa, Troskot se šali da je birokratsku zavrzlamu praktično prošla ni za što.
Spremna za jesen
- No dobro, barem ću biti spremna za jesen ako se, na daj Bože, opet nastave zabrane rada jer ću imati dva minimalna tehnička uvjeta - kaže nam.
Prema podacima koje smo dobili iz gradskog ureda, 40 predanih zahtjeva predstavlja relativno mali udio ugostitelja koji su se odlučili na preregistraciju, točnije, nešto malo manje od dva posto jer je u Zagrebu formalno-pravno registrirano 2338 kafića.
No, obzirom na činjenicu da za ispunjavanje uvjeta trebaju prolaziti ponovno atestiranja, nije ni čudno da se, u trenutku kad nemaju prihode,mnogo njih nema hrabrosti odvažiti na tako veliki iskorak.