Kako će Nezavisni hrvatski sindikat i gdje sa svojim članstvom proslaviti ovogodišnji Praznik rada?
- Ove godine će to svakako biti drugačije zbog pandemije, pa neće biti klasičnog obilježavanja, ali to nas neće spriječiti da građane informiramo o sindikalnim aktivnostima.
Koliko se ovaj 1. maj razlikuje od onih koje ste slavili kada ste počeli svoju sindikalnu karijeru?
- U sindikat sam se učlanio 1991., a 1999. sam izabran za predsjednika NHS-a. To je bilo vrijeme u kojem se tradicionalno išlo u povorke s velikim brojem ljudi u Zagrebu, a povorke su završavale u Maksimiru javnim obraćanjem čelnika sindikalnih središnjica. Uvijek smo se trudili da na proslavama ne sudjeluju predstavnici političkih stranaka. Iznimno, davali smo prilike predsjednicima Vlade i RH i ministrima rada da se obrate radnicima.
I svi bi bili izviždani. Koga bi ove godine zvali, a da ne bi bio izvrgnut pogrdnim povicima?
- Nisam siguran da bi u ovom trenutku bilo tko od aktualnih političara mogao doći a da ne doživi zvižduke. Bez obzira je li riječ o vladajućima ili oporbi. Milanović? On je iza sebe ostavio lošu baštinu kao predsjednik Vlade u čijem se mandatu dodatno fleksibilizirao Zakon o radu i smanjivala razina radničkih prava, a to sasvim sigurno nije nešto što treba raditi socijaldemokracija.
Koja bi bila vaša poruka aktualnoj Vladi?
- Da trebaju prepoznati znakove vremena, činiti sve da Hrvatska postane poželjna zemlja za život hrvatskim radnicima, a ne zemlja iseljavanja koja u druge zemlje šalje visokoobrazovanu i svaku drugu radnu snagu u najsnažnijoj dobi i time se rješava ljudskog kapitala nužnog za opstojnost i razvoj zemlje.
Koja su sada otvorena pitanja oko izmjena Zakona o radu?
- Sva su pitanja otvorena jer su ovo bile samo konzultacije poslodavaca, sindikata i Vlade. Ako je bilo tko pomislio da bi se sindikati mogli miriti s nekim novim pokušajima fleksibilizacije i smanjenja radničkih prava, prevario se. Upravio obratno, sindikati će kroz izmjene ZOR-a tražiti defleksibilizaciju i orijentaciju prema sigurnijem načinu zapošljavanja i jačanju radničkih prava.
Koliko je pandemija vezala ruke Vladi, a koliko sindikatima?
- U neku ruku, vezala je ruke i jednima i drugima jer je nastupila upravo u trenutku rasta gospodarstva i povećane potražnje za radnom snagom, a onda i rasta plaća. Sad se puno toga podvuklo pod pandemiju i puno toga lošeg se događa prema radnicima skriveno od očiju javnosti, a o čemu se radnici iz straha boje javno progovarati. A javnost je više zabavljena međusobnim nadmudrivanjima predsjednika i premijera.
Koja prava članovi srodnih sindikata u zemljama EU imaju, a našima su uskraćeni?
- To je pitanje poštovanja zakonskih odredaba, za razliku od Hrvatske gdje se prava često krše a onda bi ih vlasti linijom manjeg otpora jednostavno brisale iz zakona, pa onda to više ne bi bio ni prekršaj. Kod nas se, umjesto radnicima, pomaže lošim poslodavcima. Vani se ljudi bez straha mogu učlaniti u sindikat i imaju pravo na dostojnu plaću.
Što je sa stranim radnicima kojih je sve više u Hrvatskoj. Ima li ih u našim sindikatima?
- Koliko znam, unutar naših sindikata još se nisu učlanjivali, što ne znači da ne mogu. Tu se isto radi o ljudima koji su iz očaja došli ovamo i zadovoljni su plaćom od koje hrvatski radnici ne mogu živjeti pa su otišli van. Začudno je kako vlast to gleda mirno. Mi nismo protiv stranih radnika, nego protiv situacije koja je to omogućila, pa tako poslodavci i dalje mogu držati nisku cijenu rada.
Kako vidite rješenje za radnike bivšeg Agrokora, koji sada pod Fortenova grupom ne znaju kada će i komu biti prodane njihove tvrtke koje imaju značajan utjecaj na stratešku proizvodnju hrane?
- U Hrvatskoj se nametnula filozofija da se sve može rasprodati i da nije važno tko je vlasnik. Mudre i odgovorne zemlje itekako znaju kako upravljati svojim resursima poput hrane i vode, obale...
Koji je najbolji savjet koji ste čuli od članova dok se vozite na posao tramvajem?
- Puno ljudi sretnem dnevno, neki pohvale, neki pokude naš rad. Sjećam se jednog dede koji mi je rekao: "Držite se, gospodine Sever, ali ne znam što to vama treba. Ovi na vlasti nikad ne slušaju glas radnika". No, ja i dalje mislim da se ne smije popustiti i odustati jer, ako i mi odustanemo, više neće biti nikoga tko će brinuti o radnicima. Baš zato što ne odustajemo ipak uspijevamo i puno toga učiniti, mada je to nerijetko u javnosti nezamijećeno ili neprotumačeno čija je to zasluga.
A da ja vas nešto pitam...
Sever: Što vi kao novinar možete preporučiti meni kao sindikalistu da napredujemo u svom radu?
Šimić: Preporučio bih vam da napredujete prema granici za radnicima koji su otišli u inozemstvo i u tim zemljama osnujete svoje podružnice jer naših radnika koji su otišli van ima više nego što ih je ostalo.