Majka je bila presretna jer je porod prošao bez ikakvih komplikacija. Otac je ponosno gledao u APGAR (sustavu ocjenjivanja novorođenčeta) koji je iznosio 10/10. Njihovo dijete nije moglo biti zdravije.
Pazili su na svoju bebicu i uživali u prvim trenucima novog života. Drugoga dana dijete je dobilo dječju žuticu, zbog čega su u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj morali ostati dulje od uobičajena tri dana. Majku to nije previše zabrinulo jer je žutica česta i u pravilu bezopasna.
Roditelji u šoku
Šestog dana nakon poroda, 19. siječnja 2010., sestre su, kao i svakoga dana, majci donijele bebu. Uzela ju je u naručje i doživjela šok: djetetu je razrezano uho! Na mjestu gdje se spaja uho i lubanja vidi ranu i krv! Otvorena rana bila je dulja od dva centimetra, a nije navodno čak bila ni pokrivena tupferom ili gazom.
Majka je snažnim glasom počela zvati doktore i sestre. Kada je medicinska sestra stigla, pitala ju je što se dogodilo njenoj bebi. Ali, sestra joj nije odgovorila, nego je dijete uzela iz ruku i odnijela!
Od toga dana dijete majci više nisu donosili na dojenje nego su, četiri dana poslije, rekli da mališan mora na operaciju pod općom anestezijom.
Pokušaj obmane
Majka je potpisala pristanak na operaciju, no ni dalje joj nitko nije objasnio što se dogodilo.
Danima je strepila i strahovala za dijete, pokušavajući na sve načine doznati što je izazvalo takvu ozljedu. Pretrpljeni strah počeo joj je utjecati i na organizam, pa je izgubila mlijeko i nije više mogla dojiti.
Na kraju je dobila objašnjenje: “Gospođo, takve stvari se događaju, tkivo odumire”. Majka, nasreću, nije povjerovala.
Podignula je tužbu protiv KBC Zagreb na Općinskom sudu u Zagrebu.
Sudski spis u slučaju ove male bebe razotkriva skandalozan pokušaj zataškavanja u najuglednijoj bolnici za porode, u Petrovoj ulici. Doktori i medicinske sestre lagali su i pokušali prevariti majku, uvjeravajući je nerazumljivim medicinskim terminima kako nisu oni krivi nego je - njeno dijete bolesno.
Službeno opravdanje bolnice bilo je da se kod novorođenčeta radi o mogućoj komplikaciji - nekrozi, odnosno odumiranju tkiva. Uzroci nekroze mogu biti različiti: hipoksija, velike temperaturne razlike, bakterijski toksini, životinjski otrovi (pauci, zmije), virusi...
Operacija na Rebru
Dijete je 22. siječnja, tri dana nakon ozljede, s takvom dijagnozom prebačeno na Zavod za dječju kirurgiju na Rebru. S obzirom na to da je prošlo tri dana a da liječnici u Petrovoj nisu ništa poduzeli, rana se zagnojila, a infekcija širila! Liječnici na Rebru djetetu su operacijom prišili uho i sanirali ranu. Rubovi rane bili su upaljeni i skoreni.
- Liječnicima na Rebru nije bilo jasno zašto su s takvom ranom u Petrovoj čekali četiri dana da nešto učine, pogotovo jer je riječ o tako malenom djetetu - ispričala je majka na sudu.
Sve bi možda prošlo bez suda da je majka povjerovala u liječničku verziju prema kojoj se takve stvari, eto, događaju. No, majka je u Petrovoj načula razgovor medicinskih sestara, nakon kojeg je postalo jasno da mališan ne boluje ni od kakve, manje ili više objašnjive, bolesti nego da je ozljeda nastala mehanički.
- Sestre su pričale kako im je moja beba ispala iz ruke pa su je, da je uhvate, primili za uho i umalo ga otkinuli - posvjedočila je majka pred sudom.
Bolnicom su počele kružiti različite priče, poput one da im je dijete ispalo iz ruke jer se doktor ili medicinska sestra spotaknuo ili nagazio na odvezanu vezicu, no nikada nije službeno utvrđeno što se zapravo dogodilo. Kako stvari sada stoje, izgleda da će tako i ostati.
U sudskom procesu svjedočio je i sudski vještak za dječju kirurgiju, dr. Joško Filipušić, koji je potvrdio da takva ozljeda može nastati isključivo mehaničkim putem.
Nakon toga se dogodio obrat u sudskom procesu.
Kada su na sud pozvane dvije medicinske sestre i liječnica koje su tog dana radile na odjelu, bolnica je promijenila priču. Njihova odvjetnica u zapisnik je izjavila da bolnica priznaje odgovornost za nastalu ozljedu.
U bolnici šute
No, nije rečeno ništa o tome kako je ozljeda nastala, a medicinske sestre i liječnica nisu se odazvale pozivu da svjedoče. Kada je bolnica službeno priznala krivnju, odlučeno je da i ne moraju svjedočiti jer je spor riješen.
Je li im beba doista ispala iz ruku? Tko je za to kriv? Hoće li ikada ta osoba snositi bilo kakve posljedice? Zašto su lagali majci? Tko je došao na ideju smisliti bolest da prevare majku? To bolnicu u Petrovoj ne zanima. Jučer kad smo im poslali upit da nam objasne cijeli slučaj - nisu odgovorili.
Iz ureda predstojnika poručeno nam je da je za sve pravne postupke koji su u tijeku nadležno Ravnateljstvo KBC Zagreb na Šalati, odnosno ravnatelj Zlatko Giljević.
Na naša pitanja o slučaju do zaključenja ovog izdanja Ravnateljstvo nije odgovorilo.
Petrova bolnica: dat ćemo najviše 18.000 kuna odštete!
Roditelji nesretne bebice zagorska su obitelj slabijeg imovinskog stanja. Od bolnice su tražili 46.000 kuna zbog ozljeda i pretrpljenog straha, a bolnica je, priznajući svoju odgovornost, ponudila 18.000 kuna.
Protivili su se tek majčinu svjedočenju da je rana prvog dana bila nezavijena, rekavši da je djetetu na ranu stavljen tupfer. Nisu rekli ni riječi o tomu zašto se s operacijom saniranja rane čekalo više od tri dana. Pritom su rekli da im nije jasno “kako tek rođeno dijete može trpjeti strah, i to danima”. No, vještak dr. Filipušić potvrdio je da svako živo biće osjeća podražaje te je dijete moralo osjetiti bol, a samim time i strah, baš kao što je od straha i bebina majka izgubila mlijeko.
Sutkinja Ilijana Petyo presudu protiv KBC-a Zagreb objavit će krajem lipnja. Bolnica će djetetu i majci sasvim sigurno morati isplatiti odštetu. Djetetu je, nakon operacije, ostao vidljiv ožiljak dugačak oko dva centimetra. Sud će stoga i to mijenjanje vanjskog izgleda uzeti u obzir prilikom dodjeljivanja odštete. Bolnica na to nije imala prigovora. Njihov je ključni argument bio kako je odštetni zahtjev od 46.000 kuna prevelik. Smatraju da je za djetetove ozljede i pretrpljeni strah dovoljno isplatiti 11.000 kuna, a za majčine duševne boli i gubitak majčina mlijeka 7000 kuna.