Kada se ovih dana slušaju javni istupi ministra zdravstva Vilija Beroša, djeluje kao da su protekla desetljeća otkako su mu mediji tepali naslovima Moj prijatelj Vili, a analiza znanstvenika poznate Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu (LSHTM) u Londonu izuzetno pozitivno ocijenila strategiju iza koje su stajali Krunoslav Capak, Alemka Markotić i on.
U stvarnosti, bilo je to prije svega pola godine ili malo dulje, a u međuvremenu se gospodin Beroš strmoglavio s pozicije najomiljenijeg političara nacije, i danas mu malotko vjeruje, a tu treba ubrojiti i većinski dio hrvatske javnosti koji ne misli da je korona isto što i obična gripa. Ali, za sve što mu se dešava odgovoran je osobno ministar zdravstva. Vrlo brzo postali su očiti njegovi deficiti, sklonost politiziranju, skandalozno popuštanje crkvenjacima kod uskrsne procesije na Hvaru i tvrdnje da se zaraza ne širi na misama, ali se širi u kazalištima, pa do intelektualno arogantnog odgovora kako je za skoro dvadeset umrlih u splitskom domu za stare kriv - virus. Jer je znao kako bi u suprotnom morao uperiti prst u HDZ, čiji kadrovi vladaju u Splitu i okolici.
No, Beroševi posljednji nastupi ostavljaju dojam čovjeka koji se odlučio zakopati do grla. Kao da mu je previše svega. Pa će, najprije, dramatično najaviti da je naredio potpunu mobilizaciju zdravstva, a zatim, nakon dva-tri sata, izvrdavati se, kada su mediji objavili da je spomenuta mobilizacija proglašena još u ožujku. Kada se gruda zakotrlja, postaje nezaustavljiva i ruši sve ispred sebe, tako je i Vili Beroš, umjesto da se nakon ovoliko gafova, makne u pozadinu, još jače pritisnuo gas i, ovoga puta, optužio liječnike obiteljske medicine za koje "dobijaju dojave da ne obavještavaju ni osobe koje su zaražene, ni kontakte. Oni kažu da su pretrpani. Dođite u Ministarstvo i pokazat ću vam koliko primjedbi dobivamo da građani ne mogu dobiti primarnu zdravstvenu zaštitu", prokazao ih je Beroš.
Nije na novinarima da savjetuju ministre, ali prilično je loše, ako ste već izgubili povjerenje većeg dijela javnosti, ući i u rat sa strukom. Posebno kada se radi o liječnicima, kojima ne nedostaje sujete, i nisu sretni kada se njihov rad dovodi u pitanje. Što ne znači da kritike na njihov račun ne znaju biti opravdane. Međutim, učestali vapaji iz niza zdravstvenih ustanova, svjedočanstva o slaboj organiziranosti i upozorenja kako je zdravstveni sustav pred pucanjem, otvaraju pitanje odgovornosti onoga tko se nalazi na vrhu piramide, a to je ministar Vili Beroš. Ako je u proljeće primao zaslužene komplimente zato što je Hrvatska imala mali broj zaraženih, a, posljedično, i malo umrlih, onda je opravdano zapitati koliko je Beroš odgovoran za aktualno bujanje pandemije. Vlast u Hrvatskoj - a on je dio nje - cijelo vrijeme odbija poduzeti radikalne mjere i prebacuje odgovornost na građane. Dok se diljem Europe uvodi policijski sat, ovdje se vlasti plaše naljutiti vlasnike kafića. I onda imamo paradoks da se ministar zdravstva radije posvađa s liječnicima nego s kafedžijama. Ako to nije dokaz da je izgubio kompas, ne znamo što jest.